Ipak se nešto događa na alternativno rock sceni. Pošto baš više ne možemo računati na nekakve podatke o prodaji fizičkih nosača zvuka, kao pokazatelj nam ostaje posjećenost koncerata. Sudeći po tome, M.O.R.T. bi mogao biti jedan od predvodnika novog vala koji se nije pojavio još od Fiju Briju 90-ih jer osim pobjeda na raznim natjecanjima (HGF, RockOff), ima i svesrdnu podršku publike. Jedan od bendova zahvaćenih tim novim valom bi lako mogao biti i Darkvud koji je nastupio kao predgrupa. Da bi se njih moglo smjestiti u neki žanr bilo bi potrebno previše oznaka, naime slušajući ih ovako uživo, ispada da pokušavaju u istu pjesmu ugurati što više žanrova mogućih, što uspješno što neuspješno. Bend postoji već 10 godina pa sviračko umijeće nije upitno, ali pjesme su jednostavno prešarolike za svoje dobro, nema se za što primiti. Najslabija karika je definitivno vokal bubnjara Stipe Botice koji je jednostavno preravan, ali je zato svirka puno uzbudljivija nego na albumu Razmišljanje u okviru gdje je sve nekako protiče u lounge modu. Sve u svemu, uživo nisu loši, možda malo prezahtjevni za opći ukus, ali obzirom na buđenje alternativne scene to možda i nije loše, a i vidi se da paze na vizualni stil (bili su obučeni kao Beatlesi u Sgt. Pepper fazi). M.O.R.T. je odlično vrijeme uletio svojom primitivnom žestinom i specifičnim sinjskim izričajem da malo prodrma učmalu scenu koja se masovno počela okretati najnižem zajedničkom nazivniku kao što su SARS i Dubioza Kolektiv. Na dosadašnja dva studijska albuma su pokazali kako je naizgled lako spojiti punk i blues dok bi ih slušajući uživo i David Yow podigao obrvu. Čak i one laganije pjesme ovako uživo dobivaju brutalan tretman. Logično je da je većinu pažnje preuzeo na sebe pjevač John svojim nepovezanim pokretima, krhkom pojavom i nazalno-atonalnim vokalom sa sinjskim naglaskom. Album Tužna kocka je odlično prihvaćen, određen dio publike je već znao sve tekstove. Većina set liste se tako i sastojala od pjesama sa novog albuma. Počeli su sa Grli me iz pluća za vrijeme koje je odmah nastao kaos u publici. Masa se međusobno sudarala, pive su letile, baš onako kako bi trebalo biti. Ostale pjesme koje podigle puls su Kroz vječnost, Misao sa svojim Sympathy for the devil referencama, Na cesti, Olovni vojnici i Logor. Iako ih karakterizira tvrđi zvuk, dvije pjesme koje su me se najviše dojmile su opori bules Draga majko i pogotovo prekrasna Plamen što kriješ koja svojom kombinacijom melodioznosti i emotivnosti pokazuje da su M.O.R.T. sposobni i za veće stvari od razbijanja zidova. Ovdje treba uzeti u obzir i tematiku pjesama koja je na drugom albumu nekako više socijalne tematike i kritike mentaliteta male sredine uz istovremeni ponos na tu istu sredinu te isti podvojeni osjećaji prema dominantnoj religiji. Ne treba zaboraviti ni starije favorite poput meljuće Nikotinske krize na kojoj je gostaovao usni harmonikaš i Meni se skače sa kojom su se probili u mainstream. Prepolovljeni Veliki Pogon je bio gotovo dupkom ispunjen, gibanje je bilo konstantno, ruke su bile u zraku, zborno se pjevalo kao da je M.O.R.T. već godinama na sceni. Uglavnom, može se zaključiti kako je M.O.R.T. uspostavio zdrav odnos sa publikom i kako će svaki sljedeći koncert biti u većem prostoru.

tomislav // 08/10/2016

> vidi sve fotke // see all photos