Za one koji ne znaju, Vinyl je oveći kafić pitome vibre plasiran u strogom centru grada koji u prizemlju drži redovni inventar ljudi i poneku izložbu slika, a u podrumu naplaćuje ulaznice za razne svirke, najčešće četvrtkom. Čar Vinylskog podruma je što program uglavnom predviđa jedan bend po večeri. To daje publici priliku da se uz kristalno čisti zvuk u opuštenoj lounge atmosferi bolje upozna s repertoarima grupa čije setliste prelaze minutažu od 1h:30min koju nisu u mogućnosti isporučiti na koncertima s više bendova. Spleen G je jedna od njih. Ova friška zagrebačka rap/funk/jazz/prog atrakcija nastavlja obijati pragove svih gradskih svirališta. Da negdje nastupaju više nije ništa novo. Neobična vijest bi bila da u tekućem mjesecu negdje ne nastupaju. Konkretno, ovo im je bio treći nastup u Vinylu. Nadajmo se samo da im snimanje prvog albuma neće zapeti zbog intenzivnog tempa koncertiranja. Početak svirke zakazan u strogih 21h je ipak pomaknut, jer je Vinyl u to vrijeme bio skoro pa sablasno prazan. Otišao sam vani baciti čik, vratio se 20min kasnije, a kad ono od nekud se 50-ak ljudi teleportiralo ispred benda. Također, prostor ispred bine gdje inače stoje stolovi bio je raščišćen kako bi narod mogao cupkati, ple-suck-ati te izvoditi ostala mobilna čuda inducirana muzikom. Nakon prve tri stvari frontman Vid nam je poručio "niste mi baš neki!". I odista, nisi se trebao zvati Vidom da to ne uvidiš. Također je bilo razvidno da je mikrofonku zamijenio kratkom frizurom. Ako ste pomislili da se zbog toga upristojnio i ponašao ozbiljnije, prevarili ste se. Vidljivo je da lik čim normalnije izgleda tim je luđi. To se manifestiralo u vidu povremenih ničim izazvanih urlika koji su presijecali njegov inače relativno staložen delivery, a uviđen je i veći stupanj teatralnosti prilikom "razgovora" s gitarskim solo dionicama. Nisam ga još do sada vidio takvog. Također, i ostali članovi su na ovom koncertu pokazali veći stupanj virtuoznosti nego obično. Morebit i da nisu, nego da sam ja to tek sada skužio, ali zasigurno mi je najduža nastupna minutaža ikad napokon baš zacementirala njihov status vrsnih muzičara. Usuđujem se ići i korak dalje smatrajući kako se dugo među novim imenima na sceni koja streme ozbiljno neozbiljnoj glazbi nije pojavila grupa tolike tehničko-kreativne potkovanosti. Tim više što ste ovoga puta imali prilike više nego ikad prije uživati u njihovim uzbudljivim putovanjima kroz prašume višeminutnih improvizacijskih nadmudrivanja. Također, reperski dio priče je zvučao puno konkretnije nego prije. Tonac je na razlgasu toliko dobro izoštrio i pojačao vokal da ste mogli razabrati doslovno svaku riječ u čitavoj bujici Vidovih slikovitih kognitivno-liričkih pejzaža. Lirika na prvu loptu zvuči bizarno i nepovezano, ali uvijek na kraju uspije iznjedriti neku poantu koja ispod površinske metaforične duhovitosti krije i ozbiljniji smisao, makar isti bio vezan i za po život totalno nekrucijalne stvari. Ove večeri na vidjelo je izašla i suradnja između Spleen G-ja i Tone Tuora, kaštelanskog repera sa zagrebačko-ljubljansko-amsterdamskom adresom. Inače, dotični ima i svoju duhovitu repersku inkarnaciju zvanu Lipi Ive. I moram priznati da sam nakon boljeg upoznavanja s pjesmama potonjeg zaključio kako je Tonetovo gostovanje na pjesmi o hrpi krokodila što čila nasred Nila ekspresivno bliže Lipom Ivetu. Tu pjesmu su premijerno (ako se ne varam) izveli prošlog puta u Saxu, ali suradnja je ove večeri premijerno podignuta na dublju razinu. Naime, Splinjare su jedan čitav blok večeri posvetili Tone Tuoru poprativši tekstove njegovih pjesama živom autorskom matricom. Tijekom tog dijela večeri, Spleen G je ušao u ravni grooveasti ritmički fazon visokog funky koeficijenta. Dočim je Vidov flow poput labirinta pun zavoja, čoškova, ćorsokaka, prijevoja, tunela i ostalih prometnih rukavaca, Tonetov više odgovara stalnom prešaltavanju iz lokalnih cesta u autobahne, ali mu je zato delivery vrlo konkretan i dinamičan uz savršeni engleski izgovor. Zbog toga je u kombinaciji s funky "matricom" cijeli Vinyl poprimio old school konture kao da ga je vremeplov prebacio u, bubnut ću, Brooklyn devedeset i prve. Narod je već solidno zaplesan, a Splinjare se nastavljaju poigravati sinergijom navježbanog i improviziranog do negdje iza 23h. Do tada smo između ostalog imali prilike prisjetiti se točne formule limunske kiseline (koju sam opet zaboravio) i svjedočiti najboljem izdanju igrokaza između Vida i Šandra. Naime, radi se o manje-više redovitoj igranoj točki u kojoj Šandro glumi ZET-ovog konduktera, a frontman putnika bez karte, koja se pretoči u muzičko-vokalnu improvizaciju na istu temu. Pretprošlog puta u Saxu točka jeste bila šašava iako malo traljava, ali ovoga je puta uz malu pomoć publike izvedena maestralno, gotovo u maniri onoga kada je Domagoj Janković (frontmen grupe Univerzitas, inače i glumac) sprdao prepričavanje ljubavnih jada na ovogodišnjem Tabor Film Festu. Sve u svemu, večer je protekla u vrlo prijatnoj atmosferi. Vinylski kraljevi na bini su se pobrinuli da nikome u publici ne bude dosadno. Ako ste propustili jučerašnji Spleen G nastup, ništa zato. Već ove subote ćete ih imati novu priliku slušati i gledati u sklopu Ziherovog programa "Glazbeni lonac" koji se počinje održavati u Kavezu. Tamo će vam odsvirati ipak nešto manje pjesama, ali zato ćete između svake moći saznati ponešto o njima i kroz intervju koji će voditi novinari Ziher.hr-a. Ziher sam da će vam se svidjeti.

ognjen bašić // 14/10/2016