Sa malim vremenskim odmakom evo i našeg osvrta na "koncert desetljeća", kako je ovaj nastup Ryana Adamsa opisan po nekim drugim portalima i kojeg su mnogi uspoređivali s onim Wilca na ZG Velesajmu prije 5 godina ...
Da nisam zapravo prava osoba za objektivan izvještaj pokazuje i činjenica da sam kao plusfirciger dobrih dva sata ovog ekstatičnog koncerta proveo u prvom ili prvim redovima o čemu svjedoče i ove fotografije. Sve je počelo zapravo dosta mlako s nastupom (nekad) razvikane Karen Elson. Jedina zanimljivost je bio instrumentarij koji je uz dvije gitare i violinu, obuhvaćao i harfu. A ta žena se stvarno i doslovce naradila. S tom harfom se ima više posla nego s recimo sitarom ...
Kad se raspremila i razmaknula ekipa okupljena oko Karen Elson se tek mogla zapravo vidjeti nevjerojatna količina opreme koju je Ryan Adams dovukao u Tvornicu. Izbrojao sam 8 gitarskih / bas pojačala (!!!) i zid s retro tv-aparatima na kojima su se vrtjele jednostavne ali efektne projekcije.
Potom je ženski roadie sve lijepo na pozornici "zamirisao" tamjanom u spreju da bi pred sam početak koncerta bio zapaljen tamjan i u kotliču na samoj pozornici. Uz sve to bila je istaknuta i američka zastva s "peace" znakom i pola tuceta plišanih tigrova ... Easy Tiger ;-) Adams i njegov "Unknown Band" (natpis s bas-bubnja) izlaze nekoliko minuta prije 10 sati i počinju odmah u glavu s "Gimme something Good" iako su vjerojatno svi očekivali "Do You still love Me" s kojom je počinjao skoro pa sve koncerte na ovoj turneji. Nastavio je s predstavljanjem novog albuma odsviravši nam odlične verzije "Doomsday", "Prisoner" i "Outbound Train" da bi prvi klimaks večeri i zborno pjevanje bio na megahitu "When the Stars Go Blue". Slijede biseri poput "Let it Ride" i "Two" pa par prekida koncerta zbog bisera koji nisu isključili blic na fotoaparatu, iako je nekoliko puta spomenuto da Ryan pati od Menierove bolesti i da mu blicanje prouzrokuje vrtoglavicu. Nakon drugog prekida koncerta i prijetnje da će napustiti pozornicu dogodio se po mnogima i najbolji dio koncerta kada su on i njegov band ušli u dvadesetpetominutni jam "iz inata" u kojem su ispremješali "Cold Roses" i "Magnolia Mountain" i rastegnuli ko Grateful Dead u najboljim danima i najboljem tripu. Pred kraj je izvedena, na inzistiranje mnogih, malo ishitrena verzija "New York, New York" da bi na bisu Ryan opet sve vratio na najviši mogući nivo s "Come pick me up" i gustom dimu koji nas doslovce potjerao iz Tvornice. Eto, tko je bio pričat će a tko nije žalit će ... Ali tko sam ja .. neobjektivan fan ;-)

le figuar de kranque // 01/08/2017

PS: btw ... nismo do sad imali na terapiji report s tog koncerta ??!! hmmmm ... evo ..ispravljeno