Dobro jutro Ferragostoooooo! Prije svega jedna isprika vezana za ovaj report. Naime, moja trenutna tipkovnica ne posjeduje dijakriticke znakove, a kopi-pejstanje istih bi moglo kobno zavrsiti po moje mentalno zdravlje, tako da se nadam da cete mi oprostiti te da je tekst i dalje citljiv. Nego da. Prosla je jos jedna godina i dosao novi Ferragosto. Godina dana covjece, pa kud prije! Ne pretjerujem kada kazem da od uzbudenja nisam oka sklopio noc prije. Postao sam tokom godina nekako otporan na to uzbudenje koje covjek osjeti noc prije festivala ili dugog puta, ali Ferragosto je redovno iznimka. Kako bilo, zviznuo kavu, zviznuo si rakiju i krenuli. Vec godinama pricam kako mi je ovo zadnja godina da se maltretiram u vlaku te kako iduce idem autom sigurno, medutim i ove godine sam si priustio tu kalvariju, ovaj puta uz dodatak presjedanja na nekoliko autobusa i vlakova po temperaturi slicnoj onoj peci u kojoj se Arnie potopio u Terminatoru 2. Pisem ovo cisto kako bi docarao sto je sve covjek u stanju pretrpjeti kako bi dosao na taj famozni Ferragosto. Jer isplati se. Nego, ajmo na festival. Prvi nastup koji sam uhvatio bio je osjeckog Debelog Precjednika. Naravno, kako to obicno biva sa pankom na Ferragostu, stavili su ih u 19 sati, sto bi u prijevodu znacilo kako su ih dosli pogledati desetorica fanova koji su vjerojatno sa njima i dosli, te ona kugla prasine sto se kotrlja u filmovima o divljem zapadu. Cak ni "Farmersko Srce" nije izazvalo neku reakciju kod publike, te su se u zraku vidjele tek 3 ili 4 ruke od kojih je jedna bila moja. Svaka cast bendu doduse, svirali su kao da su pred puno vecom i energicnijom publikom, a takve stvari se jednostavno moraju spomenuti. Liku Kolorado sam popratio sjedeci na brezuljku, a i to sam se jedva natjerao. Naime, taj bend je toliko dosadan da naprosto prsti tom monotonijom i umorom. Ispricavam se najneiskrenije sto mogu svim fanovima ovoga benda, ali zaista ne mogu jednu lijepu rijec napisati o njima, stovise u tolikoj mjeri su dosadni da nemam volje za onim svojim humorom kako je to bio najbolji nastup kojemu je moja malenkost prisustvovala, te kako se energija i silina tog nastupa osjeti na kilometre. Jednostavno ne mogu. Filip se trudi te skakuce po onoj pozornici, ali to sve ostavlja toliko lazan i mlitav dojam da je mozda bolje da si uzme stolicu i sjedne ko' covjek. Barem da sebe zadrzi odmornim kada mene vec nije uspio. Valja napomenuti kako je ovaj divni primerak hrvatske glazbene scene pobjedio na ovogodisnjem HGF-u, sto jedino mogu pripisati pijanom zagorskom ziriju i nicemu drugome. I ne, nisu mi ni tamo bili nista bolji. Zao mi je. Antenat s druge strane je bend cijem sam se nastupu vjerojatno najvise veselio uz svoj omiljeni Repetitor, sto mogu pripisati tome da sam ih zadnje gledao tamo negdje 2010. na Skaville-u, i niti jednom poslije. A steta, jer su zbilja zabavni. Uzmimo jednu polarnu suprotnost Liki Kolorado i potenciramo je na petu. Eto, toliko zabavni. Prostor ispred glavnog stejda se vec polako napunio ljudima, sto je dodatno nekako podiglo atmosferu. Kada bi ja sastavljao satnicu festivala, stavio bi ovaj bend tocno oko 21:30 kada su i poceli, jer zaista ne mogu smisliti ni jedan bend koji bi bolje zagrijao i rasplesao publiku. Meni osobno najiskreniji i najzanimljiviji nastup na glavnom stageu. Elemental su mi zanimljivi jer su njihovi nastupi hit or miss. Ne mogu to tocno objasniti, ali tocno se osjeti ta neka vibra ili nedostatak iste, te mi budu ili vrhunski ili katastrofalni. Ovaj mi je bio negdje izmedu, mozda jer je to bila pozicija sa koje sam odlucio popratiti koncert. Remi je izresetala sve hitove, bilo je tu i balona i konfeta, ali nije mi imala onu svoju uobicajenu "in your face" energiju koju inace ima na pozornici, a to mi kod nje dosta oduzme od cjelokupnog dojma. Znate ono kad se nekako osjeti kako se bendu ne da biti tu i nastupati? Tako nekako. Publika je doduse jako pozitivno reagirala na nastup, te cvrsto vjerujem kako je mnogima ovo bio najbolji koncert na cijelom festivalu. Zaista.

Bajagi sam se zbilja istinski veselio, i stvarno bih volio da me njegov nastup nije razocarao. Nastup sam popratio negdje gore sa livade, pa bi se tome mogla pridodati moja zamjerka toncu. Naime, vokal je bio naizgled dignut da ga se cuje do druge strane jezera(valjda da bi rulja i tamo mogla pjevati pjesme koje, budimo realni, svi znaju), dok se ostatak benda izgubio negdje u pozadini. Valjda da se pokaze kako je bas Bajaga glavna faca tamo, a bend tek pozadinska glazba koja bi trebala pratiti to bozansko bice obasjano u svakom trenutku sa bar 4 reflektora i dzepnom svjetiljkom redara iz prvog reda. Mozda i bolje, jer su se svih 5 stvari koje sam poslusao sastojale od barem 10 minuta solaze i, da se tako izrazim, izdrkavanja po gitari. Od sve te silne genijalnosti na 6 zica proradio je i meni i kolegici u potpisima fotografija tinitus, tako da smo se pokupili na drugi kraj jezera. Nakon na pola prespavane noci sa cepicima u usima kojim sam se branio od DJ Kneze(ne gledajte me tako, bio sam umoran i trijezan. I meni je Dance Hard najbolji party na festivalu inace), zaputio sam se cipelcugom prema Orahovici nesto prigristi, te skoro propustio nastup Čudnoređa na istekanom stageu. Na tom stageu uvijek volim provoditi vrijeme cisto atmosfere radi. Publika uglavnom sjedi ispred bine ili po okolnom brezuljku, ispijaju pive, druze se, odmaraju, te uglavnom cijeli prostor odise tom nekom opustajucom ljetno-popodnevnom energijom koja je idealna za festivalsko poslijepodne. Ognjen, u nastupu koji je sam pucajuci od srece nazvao najboljim koncertom karijere, uspio je nekako uzdrmati taj chill te u kupacim gacama, podrigujuci na mikrofon rasplesao sve prisutne. Ono sto sam pricao u odlomku o Elementalu kako se energija izvodaca osjeti i prenosi na publiku i sveopcu atmosferu sam potvrdio na ovom nastupu. Na momente sam zaboravio kako bi ovo trebao biti neki koncert te kako Ognjen zapravo nastupa pred publikom, jer se stvarno cinilo kao da je dolje medu ljudima, te kako su svi dio ovog nastupa. Hit "Ferragosto" koji je izveo cak dvaput podigao je na noge cak i onu bagru gore u brezuljku, a neke je podigao i na sami stage na sto je tonac morao ljuto intervenirati. Ne pretjerujem kada kazem da ovakvu interakciju sa publikom i odusevljenje iste na nastup na tom stageu nisam vidio od kada je Ferragosta, a vjerojatno niti necu do slijedeceg Ognjenovog nastupa. Sto mi je potvrdio Kralj Čačka koji me eto toliko smorio da sam umalo zaspao gore na livadi. Zovu ga srpskim Tom Waitsom, ali nebih se slozio iz cistog razloga sto je Tom Waits zapravo i slusljiv. Uspio sam se nekako prenuti iz tog polusna i dijagonalom pobjegao u birtiju na pivu. Piva se oduzila(reci cu tako da ispadne da sam radio nesto zabavno a ne zaspao pokraj satora), te sam nazalost propustio prva 3 benda na main stageu i stigao tek na beogradski Repetitor. Ne vjerujem kako bi ovaj report bio imalo objektivan kada bi nastavio svojim uobicajenim tonom kojim opisujem nastupe ovog benda, pa cu se pokusati suzdrzati od pretjeranog odusevljenja. Sumnjam da ovu beogradsku trojku treba posebno predstavljati. Bend je zadnjih godina dosegao status jednog od najboljih bendova s prostora bivše države, po meni s potpunim pravom. Kako to obicno biva na njihovim nastupima, atmosfera je i ovoga puta bila tipicno "repetitorski" kaoticna, cak toliko da su, usudio bi se reci, iz pogona izbili obliznju trafostanicu, te je koncert prekinut na svojih pola sata kako bi se pokusala popraviti situacija.

Iako se cinilo da se sve vratilo u normalu, te je nastup Pipsa poceo normalno makar uz malu odgodu, izgleda da to nije bio slucaj, te je struje ponovno nestalo, ovoga puta na cijelom festivalu, a nastup se prekinuo nakon svega 3 ili 4 stvari. Steta, jer se po kolicini nanovo okupljene publike cinilo da bi atmosfera na nastupu bila vrhunska. Na zalost, to je znacilo otkazivanje ostatka veceri, te iako su neke izvodace "utrpali" u zadnji dan, Masinkoi Bolesna Braca nisu mogli ostati.

Sto zbog umora, sto zbog strke oko satnice, zadnji dan smo uspjeli uhvatiti tek nekolicinu bendova. Varazdinski Fajrunt cekala je identicna sudbina kao Debelog Precjednika, a to je da bend nije dosao gledati ama bas nitko. Steta, jer uz novi album koji su nedavno izbacili, bend ima itekako volje i energije za animirati publiku. Nesto bolja satnica zapala je Miki Soulsa, zagrebackog kantautora za kojeg mi nikako nije bilo jasno sto radi na main stageu umjesto na istekanom na kojeg i pripada. Nemojte me krivo shvatiti, ali jednostavno mi se vise uklapa u tu neku privatnu, akusticnu atmosferu, nego da ga se gura na veliki stage na kojem ga nece gledati apsolutno nitko. Nesto kao kada bi Kranksvester stavili na akusticne gitare te ih trazili da umjesto "Polarne jebacine" izvode "Polarno vodenje ljubavi". Jednostavno se ne uklapa. Zbog umora i iscrpljenosti, zadnji bend koji sam uspio popratiti je Six Pack. Ovaj bend me uporno izbjegava vec otprilike 7 godina, te usprkos dobroj volji i pokusajima, nikako da ih uhvatim do sada. Vec sam mislio da sam ureknut posto ili mi propadne prijevoz, ili se Miki razboli, ili se srusi stage zbog oluje. Na pola nisam mogao vjerovati da sam stvarno uspio pogledati ovaj bend. Svoj nastup odradili su sa toliko energije i zestine da su po meni mogli i zatvoriti festival uz konfete i balone, te u svojih sat vremena u koliko su ih "stisnuli" napravili svojevrsni presjek karijere po hitovima. 4 ujutro je te mislim da je vrijeme da polako zakljucim ovaj report. Ferragosto ne bi bio Ferragosto bez problema izgleda, mada ni ovoga puta nije bilo do organizacije, te im se nestanak struje i otkazivanje nekolicine nastupa stvarno ne moze uzeti za zlo. Ono sto bi se moglo jest cinjenica da su informacije o trajnom prekidu nastupa drugi dan stigle vrlo kasno, te je publika koja je dosla odgledati Pipse ostala stajati u jami u mraku i sat vremena prije nego se ista saznalo. Takoder, RFID narukvice za beskontaktno placanje sa nepovratnom naknadom od 30kn nisam vidio nigdje. Cak i na InMusicu, kojeg kao festival prezirem vise nego ljude koji mi kvare jutarnju kavu, tu naknadu vracaju po zavrsetku festivala. Ne radi se o nekom velikom iznosu, ali principa radi, radije popijem 3 pive vise gore u jezerskoj birtiji. Da ne spominjemo kako je to bio svojevrsni slap in the face ekipi koja je glasno i jasno rekla "NE" proslogodisnjoj ponudi povrata novca zbog ishoda festivala, te tjesila organizatore kako nisu oni krivi za oluju te kako nikakve novce ne zele natrag.

Toliko od mene do druge godine!

(rade.)

rade // 09/08/2017

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Na veliku zalost, 24-godisnjem Ivanu Musiću iz Valpova ovo je bio poslijednji festival. U nepoznatim okolnostima, mladic je pronaden mrtav u jezeru nakon festivala. Ovim putem zelim izraziti iskrenu sucut obitelji i prijateljima. Pocivao u miru.