U petak, 11.5. 2018, u sklopu zagrijavanja za Superuho, nastupio je po drugi puta u Hrvatskoj jedan od najcjenjenijih američkih "indie" bandova prvog vala s kraja 80-ih. Bračni par Ira & Georgia sa svojim dugogodišnjim glazbenim drugom Jamesom McNew sa sobom u "kufru" imali su svoj novi, vrlo dobar, album "There's a Riot going on" kojeg su nam u ovom dvodijelnom (nešto tišem i nešto glasnijem) dvoipolsatnom koncertu prezentirali skoro u cijelosti. Odlične pjesme s novog albuma poput "For You Too" (jedan od klimaksa koncerta) prošarane su starijim fanovskim favoritima poput "She May, She Might" i "Here to fall" do strašnog krešenda na kraju regularnog koncerta u vidu "I heard You looking", za čije izvedbe je Ira, doslovno potrošio i izvadio dušu, prvo stratocasteru a potom i jaguaru. Definitvno jedan od najboljih i najluđih sola na gitari kojima sam svjedočio uživo. Tu smo zapravo došli do upitnika iznad mog razmišljanja kako Yo la Tengo možda nisu najbolji muzičari ali su svakako majstori za izvlačenje maksimuma iz svojih instrumenata na kojima se tijekom koncerta često mijenjaju. Ira Kaplan me ovom izvedbom na kraju koncerta ipak demantirao jer biti odličnim gitaristom u današnje vrijeme podrazumijeva i savršeno vladanje feedbackom, efektima i dinamikom. Ira je pokazao kako se to radi.
Yo la Tengo su u svojim pjesmama, za koje se na prvo slušanje čini da su nebrušeni dijamanti, i "slackerskim" izvedbama toliko nesavršeno savršeni da vas jednostavno prinude na koncentrirano slušanje i razmišljanje koliko su zapravo tehnika, do amena razrađeni aranžmani i produkcija nekad nepotrebni i ograničavajući faktori koji sputavaju prvotnu ideju i inspiraciju.
Georgia je, gotovo savršeno, skinula "amatersko" bubnjanje Maureen Tucker i repetitivnost kraut-rockera Klausa Dingera dok James McNew na basu i kontrabasu stoji stameno i čvrsto poput stijene od koje se odbijaju Kaplanove zvučne eskapade. Yo la Tengo su i dalje vrlo aktualni i zanimljivi jer se nisu dali ukalupiti i zarobiti u vlastitom stilu poput drugih prvoboraca američke alternative (Galaxie 500, Dinosaur Jr, ...). Osim očigledne "opsjednutosti" s Velevet Underground i Love, redovito eksperimenitiraju i s kraut-rockom i elektronikom. Na pozornici se izmjenjuju na gitarama, klavijaturama, bubnjevima i vokalima pa koncert ni u jednom trenutku zapravo ne upada u neku kolotečinu i bez problema održava intenzitet kroz cijelo njegovo trajanje. Nakon dvodijelnog/dvosatnog koncerta uslijedio je još žeštoki bis, da bi nas na kraju poslali na spavanje s nježnom uspavankom "Dreamin'". Vidljivo umorni ali i zadovoljni Yo la Tengo zdušno su odradili koncert kojeg je publika već na izlazu komentirala superlativima "najbolji ovogodišnji koncert u Zagrebu", "puno bolje od prošlog nastupa" ... itd.

le figuar de kranque // 14/05/2018

> vidi sve fotke // see all photos