Nije Repetitor za velike i otvorene prostore i pozornice. Istina, mogli bi skupiti priličan broj ljudi bilo gdje u regionu, ali imajući malonogometno igralište između sebe i publike onemogućuje Borisu, Ana-Mariji i Mileni ostvarivanje svrhe nastupa u živo, a to je sjedinjenje izvođača i uživaoca u jednu sinergiju gdje će svaka strana jednako dati koliko i dobiti što se na velikim festivalskim i sličnim nastupima jednostavno ne može dogoditi, bar ne u tako neposrednom obliku. Nastup su započeli dosta netipično za njih, prošlo je deset godina od izdavanja legendarnog prvijenca i devet godina od prvog nastupa u KSET-u pa su prvi dio nastupa iskoristili za podsjećanje na početke kada još bili samo interesantan post-punk band, a ne razbijači kao što su sada. Zvuk je bio prilično pitom i mekan, gitara nije toliko režala, cijela atmosfera je bila opuštajuće bez one karakteristične klaustrofobije i paranoje, a bend je bio raspoložen za psihodelične i krautrock improvizacije tako da je svaka pjesma imala imala produženi uvod i izvod. Tko bi rekao da će Repetitor moći uljuljkati publiku. To je jedna druga i do sada ne toliko eksponirana strana na koju će se publika u budućnosti morati početi navikavati jer je očito da će takva vrsta izražaja postati veliki dio predstojećih nastupa. Nastup je bio nenamjerno podijeljen na dva dijela zbog kvara na pojačalu. Taku su nakon Crvene Milena i Ana-Marija improvizirale i tako zorno pokazale kako nastaju pjesme Repetitora, jamanjem nakon čega se priključi Boris sa gitarom i tekstovima. Nakon popravka pojačala, počela je prava stvar sa Dobrodošli na Okean, Ako te Ikada i Gde Ćeš gdje je publika poludjela i počelo je uobičajeni folklor, kolektivno gibanje, stagediving, Boris skida majicu itd. Zbog tih pola sata jasno je zašto se Repetitor neće tako lako moći oduzeti titula najboljeg regionalnog benda uživo. KSET je bio načičkan skroz do zahoda što zajedno sa točenom pivom i kinetičkom energijom nije dobro zvršilo za većinu odjevnih predmeta i pogotovo obuće, ali nema veze, svatko je trebao znati u što se upušta. Sve u svemu, nitko ne bi trebao biti razočaran ovim nastupom, neke naznake dozrijevanja i smirivanja postoje, ali ništa što bi trebalo zabrinuti publiku, Repetitor su dovoljno pametan bend i znaju kako od publike žive i ne mogu ju prevariti. Ova turneja po Zagrebu pokazuja kako ima tu prostora i mogućnosti i za veće pothvate, ali nekako nisu skloni tome jer bi ih to fizički udaljilo od publike, a to ne žele jer jednostavno ne znaju drugačije. Kao predgrupa su nastupili Spiridon iz Makarske koja se polako pretvara u novi inkubator za alternativne izvođače. Odsvirali su pola sata klaustrofobičnog post-punka vođenog monotonim distorziranim basom i prijetećim vokalom. Svi oni koji su upoznati sa Trobecovim krušnim pećima i sličnim bendovima znaju što mogu očekivati. Pokazuju i sklonost motorik ritmovima tako da bi bilo zanimljivo vidjeti što bi učinili na samostalnom nastupu.

tomislav // 20/10/2018