home > koncert > Sugar Candy Mountain, Pseća Plaža @ Klub., Zagreb, 12/04/2019

kontakt | search |

Sugar Candy Mountain, Pseća Plaža @ Klub., Zagreb, 12/04/2019

Indirekt festival (ove godine od 6. do 8. lipnja u Umagu) je od samog svog početka znao raditi neke warmupove i winter editione po najrazličitijim lokacijama na kontinentu. Ipak, čini mi se da se nikad prije nisu toliko zdušno i revno prihvatili organizacije koncerata u ZG-u kao što je to slučaj ove sezone. Dokaz da umiju prepoznati trenutak kad nekoga treba bukirati i u koji ga plejs dovesti imamo u činjenici da se redovno traži karta više, što je svakako lijepa stvar, pa ma koliko majušni kapaciteti KCM-a (Paul Cherry), Botaničara (Alicia Edelweiss) i Kluba (Sugar Candy Mountain) bili. Vole istaknuti da su "The festival that discovers" i "The festival that knows what you want, before you even knew you want it", i meni ne bi bilo ništa draže nego malo seruckati po pretencioznosti takvih izjava, kad one u biti ne bi bile potpuno točne, pogotovo na uzorku ova tri maloprije navedena izvođača. Prate ljudi scenu, i dovode vrlo aktualne artiste, za koje fakat postoje šanse da samo što se nisu vinuli negdje fino. Sličnu stvar s nešto manje uspjeha radi i Jakov s Indie emo naočalama u Močvari, dok su Beat City i Doomtown, dežurni garage i punk liblinzi zaduženi za dovlačenje novog i zanimljivog, ove sezone ipak dosta usporili. Tako da sam eto, izgleda, nakon višegodišnjeg odolijevanja slatkom zovu, konačno primoran prijeći u hipstere kako bih bar donekle ostao u toku sa svijetom.

Plan je ove večeri bio otići na dvije svirke, činilo se sasvim mogućim. Naime, ovo u Klubu je bilo najavljeno kao nešto što će početi na vrijeme, točno u 21.30, i završiti u 23.45, kada stvar ima preuzeti stanoviti DJ Dom Smith, a Jović i ja imamo šmugnuti uberčićem brže-bolje na Kuzmu & Shaku Zulua u Boogaloo, za koje se zna da se u ponoć tek zagrijavaju.
[ pseća plaža ]

pseća plaža   © jović

I sve bi to bilo točno tako nekako, da predgrupa nije bila Pseća plaža. Koja je svirala nekih sat i petnaest minuta, i time se iz lokalne predgrupe ničim izazvana pokušala pretvoriti u co-headlinera. To jest, nije baš ničim izazvana, serem. Jer imaju oni, to znamo već otprije, neku svoju publiku, i jedan solidan dio ekipe je, tako mi se činilo, tamo bio došao čuti upravo njih. Ovo "čuti" treba uzeti s velikom dozom rezerve, jer je ozvučenje bilo takvo da ih se u stražnjim redovima čuti praktički nije ni moglo, koliko su grozno tihi bili. Vole oni to tako i inače, ali ovo je fakat bilo previše. Nemojte, ljudi, baš tako. Kažem "ljudi" a ne "tonče", jer su ovi stvarno uvijek tihi, siguran sam da i sami bar dijelom to potenciraju.

Ovo je sad već jedan ozbiljan broj puta da sam ih gledao i o njima pisao unazad zadnje tri godine, a i dalje se ne mogu oteti dojmu, točnom koliko i pogrešnom, da se radi o novom i mladom bendu koji se "još traži". Kontra takve teorije imamo faktografiju da imaju već dva albuma (!) i pregršt koncerata, a za nju igra ono da su imali valjda više postava i koncepata nego gigova, pa nikako da se ustale i kliknu do kraja. Te su se zvali Dog's Beach i bili instrumentalni audio-vizualni kolektiv s ogromnim maskama, te su imali pjevačicu, te su imali pjevača na engleskom, te su promijenili jezik i ime, te doveli odjednom trojicu likova iz Jebotona, te boga pitaj što mi je sve još promaklo. U svim tim mijenama, vječna jest ostala samo ta stvar da im je muzika dobra, iako možda ne toliko dobra koliko bismo to svi skupa voljeli da bude, uključujući i njih same.
[ pseća plaža ]

pseća plaža   © jović

Naime, na prvom je albumu to u prosjeku bilo nešto više surf, sad je nešto više čista psihodelija, i to onaj njen najljepljiviji tip - zavodljiva, snena, slatka, pitka, prozračna, s blagim utjecajima svake od najljepših svjetskih plaža. Muzika koju bih ja osobno volio obožavati. Doslovno sam preslušavao taj novi album deset puta želeći se uvjeriti da je nešto najbolje što sam čuo u zadnje vrijeme. I jebiga, nije ipak. Baš kao što ni ovaj koncert to nije bio. Nešto tu nedostaje, ne uspijeva im iz nekog razloga, u kojoj god postavi bili, izazvati ozbiljnija strujanja u mozgu i rotaciju percpecije (a to je cilj i zadatak svakom bendu koji se uhvatio sviranja psihodelične muzike, nemojmo se lagati), sve ostaje na toj nekoj "ah, baš su simpa" razini. To ne bi bio nikakav problem da nisu bili potpuno nesvjesni toga (tu im medvjeđu uslugu možda igra to što im je u publici često dosta prijatelja i poznanika, koji će uvijek odobravati po defaultu), i da kako je gig odmicao oni nisu prelazili sve dublje u eksperiment, naočigled uživljeni u neki paralelni storyline po kojem nas valjda dovode do samo takvih vrhunaca. To je kao posljedicu imalo da su postali sve odbojniji i distanciraniji, i da smo se sve slabije mi dolje imali potrebu i želju fokusirati na to što nam pokušavaju dati. Dolazio je i tonac (ili netko drugi od osoblja, ne znam) naprijed da im objasni da je jebiga vrijeme da prestanu svirati, i nakon toga im je trebalo još nekih desetak minuta. Iščitavate već da sam bio ozlojađen jer sam planirao stići na Kuzmu, ali definitivno nisam jedini koji je držao da su prekardašili, s kim god sam o tome pričao, složili su se ljudi. Ovo je sad ispalo sve skupa osjetno hejterskije nego što je trebalo biti. Stojim pri tome da se radi o vrlo dobrom bendu. I istinski vjerujem u to da će u vrlo kratkom roku postati jednako dobri kao što je dobra muzika koju su odlučili svirati. Sramota me samo što nemam nikakav konstruktivan savjet kako da do toga dođe. Možda da probaju s novom postavom?
[ sugar candy mountain ]

sugar candy mountain   © jović

U Klubu se inače koncert nije dogodio ne pamtim otkad. Svojedobno su ih imali redovno, ali su se zadnjih godina okrenuli isključivo treš i trap partijima. Ovaj mi je gig stoga poslužio i kao flashback na sve one stvari koje sam u tom koncertnom periodu tamo imao priliku gledati, iskrsnuli su iz podsvijesti Rykarda Parasol, The Ills i The Magic Castles kao najintenzivnije uspomene. S ovim zadnjim navedenima se može povući i vrlo očita paralela, i oni i Sugar Candy Mountain njeguju tu gitarističko-sintisajzersku neo-psihodeliju koja je došla s namjerom da omađija prostor. Ovo bih ljeto inače trebao poći u Ameriku. Bio sam tamo već, ali nisam dovoljno proputovao. Sad se nadam skočiti i do Kalifornije, recimo. Ono na što ću se tamo posebno koncentrirati, to je da pokušam negdje u predvečernjem zraku uhvatiti malo tog harmoničnog šmeka zbog kojeg ne postoji šansa da za neki bend koji je otamo pomislite da je odnekud drugdje. Znam da sam to već tisuću puta napisao, ali nikad me neće prestati fascinirati, koliko si kalifornijski bendovi zaudaraju na državu. Ovi slatki planinari tu nisu pravilo, ali nipošto ni iznimka.
[ sugar candy mountain ]

sugar candy mountain   © jović

Momak i cura su naprijed s gitarama, vokalima i synthom, a osim toga izgledaju i ponašaju se i osjećaju se otprilike baš onako kao što bi čovjek očekivao od jednog momka i cure iz ovakvog benda. Dobro, nije da evociraju ljeto '67 do mjere do koje im to rade drugari poput Cool Ghouls i Levitation Room, ali nije ni daleko. Imaju tu ljubičastu sjetu izgubljenih dušica iz prošlih vremena u očima, to je najvažnije. Od Beatlesa i Beach Boysa, do Brian Jonestown Massacrea i Tame Impale, sve generacije psihodeličnog rocka i tandrkavog popa su nježno dotaknute u njihovom izričaju, a niti jedna dovoljno da bi se imalo razloga reći da nisu sasvim svoji. Ili da mi nismo, nedajbože, bili njihovi. Prepuni se Klub fino zaljuljuškao truckajući se njihovim krajobrazima u polaganoj vožnji, koja je, čak moram priznati, bivala tim intenzivnijih kolorita što je više bila instrumentalna a manje vokalna. Tu dihotomiju potpune "olabavljenosti" i opuštenosti s jedne, te vijugave kompleksnosti do iznenađujuće mjere razrađenih aranžmana (koji na svu sreću ni na trenutak ne prelaze u onu "kurčevitu" stranu) s druge strane bih se čak možda odvažio nazvati i fascinantnom u svojoj prirodnosti i uvjerljivosti.
[ sugar candy mountain ]

sugar candy mountain   © jović

Postoje koncerti na kojima čovjek može poslušati sedam pjesama i otići mirne duše siguran da je upio sve što je mogao i trebao. Ovo dakako nije bio takav tip koncerta, stoga što su ovdje atmosferičnost i onaj negdje gore spominjani "moždani pomak" čimbenici koliko krucijalni toliko i nepredvidljivi, iz minute u minutu variraju i bivaju progresivno sve važnijim faktorima u stvaranju nekog konačnog dojma.
[ sugar candy mountain ]

sugar candy mountain   © jović

Mi smo nakon sedam pjesama shvatili da je 00.20, i da ako želimo uloviti Kuzmu da moramo krenuti, pa smo to, khm, teška srca i uradili. Sugar Candy Mountain na svom Facebook postu o ovoj svirci kažu da će se sigurno vratiti u Hrvatsku, a ja ću se za potrebe ovog zaključka praviti da to nije stvar koja se kaže čisto tako reda radi, već sušta i gola istina zbog koje ću vam vrlo brzo moći finalizirati svoje dojmove. Uostalom, što ja pričam, pa lovim ih na ljeto u Kaliforniji!

ujak stanley // 16/04/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

| 08/03/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

| 08/03/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

| 07/03/2024 | mario m. |

>> opširnije


cover: Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

| 04/03/2024 | dora p |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*