Ajde, evo, pomalo se počelo svirati… Još ranije su bile neke svirke po Močvari, pa malo Jazz festivala i sve nešto šuška-buška da će konačno proraditi i klubovi, a bila je svirka tog lijepog svibanjskog petka u Attacku za koju sam saznao tek nakon ovog iznimno simpatičnog koncertića, bolje rečeno performansa u kome je glavnu ulogu imao Romano D. Franto promovirajući svoj najnoviji album "Od danas do sutra, od sutra do preksutra" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30552. Ako još niste upućeni, riječ je o zabavnom i duhovitom komedijaškom akustičnom albumu kome mogu samo ići sve pohvale, a također i na ovome fantastično odrađenom teatralnom nastupu u zagrebačkom Out Gardenu u Ilici 16. Nikad ranije nisam bio ovdje, privlačan klub - kafić s prijatnim i ležernim osobljem (iznajmljuju se i sobe, valjda je i hotel, nisam provjeravao), a djeluje mi poput minijaturnog KSET-a s dvije galerije smještene ispod natkrivene terase što je odlično iskorišten prostor u haustoru dvorišta između dvije zgrade. Smije se i pušiti, a i kako je prostor dostatno velik, nisu bile potrebne maske za lice jer se sve unaprijed organiziralo kako i gdje će publika biti smještena da ne ometa i ne opstruira dobro znane propise u svezi pandemije. Dakako, svi su se pridržavali uputa kad se odlazilo u skučenije prostore toaleta, to ne treba niti pričati. A, za divno čudo, mogu i psi ući. Bila su dva prisutna, oba palca gore! Svirku je otvorio neki vrlo dobar zajebant Vinča što djeluje poput stand up komičara, možda i jeste, nisam upućen, ogromna momčina poput dvije i pol vreće cementa kada su bile pakirane u starinske gabarite od 50 kila. Dobro se zajebavao, a fakat, umije i akustaru gitaru svirati, baš je nasmijao ljude svojim štosevima i volio bih ga ponovno gledati. Jako je zabavan i duhovit, između ostalog razvezao je temu oko ružne riječi 'fuck', a zamijenio ju je s 'volim' kada dođeš u Petrinjsku na muriju i tražiš neki 'papir' koji se inače dobiva u sekundi, pa te pošalju na prvi-drugi kat gdje čekaš, pa vadiš redni broj, moraš stati u red, a dok dođeš na red, grah petkom se odavno krčka u loncu, a ti zaboravio staviti poklopac, onda 'voliš' osoblje, njihovu familiju, njihovog boga i sve po spisku jako uljudno i kršćanski, baš onako kako Bog i zapovijeda, kaj ne? A odmah potom, evo njega, klauna hrvatskog undergrounda, čovjeka s 'tisuću lica' Romana koji umije u sekundi napraviti totalni preobražaj iz degutantnog intelektualca u pobožnog štrebera, drskog rockera, alternativca, imitatora svega i svačega, no dovoljno elokventnog, rječitog i pribranog da ne zabrazdi u infantilnost neumjesnog i neukusnog humora, jer njegova majušna pozornica Out Gardena poput minijaturne manekenske staze (catwalk) je bila smještena svega metar-dva od šanka pored kojeg se prolazilo u toalet, a on je skoro svakome dobacivao da naplaćuje po kunu-dvije za korištenje, pa premda se očekivalo da će možda u takvim trenucima izvesti pjesmu "Svatko ide (na toalet)", ipak je nije izveo. Komično se nametnuo od samog početka tako da je i onim sasvim slučajnim posjetiteljima bio vrlo zabavan, posebice jednoj kosookoj istočnjakinji koja je sjedila tik do mene za susjednim stolom: istina je da ama baš ništa nije razumjela što Romano zbori i pjeva, ali je pomno gledala predstavu što je trajala, pa skoro puna 2 sata. Romano je prije svega vizualno šarmantan umjetnik koji radi šegačinu na privlačno nevinoj bazi koja nikoga ne vrijeđa, a opet, kad se dublje promotri, te kako je kroz nastup navodio, on je ustvari u jedno ozbiljno vrijeme odrastanja imao punk bendove kojima su se smijali i nisu bili shvaćeni ozbiljno, a o tome će biti riječi kasnije jer smo napravili i intervju. Njegov show program je iznimno kompleksna predstava u kojoj pjeva, izuzetno dobro svira akustičnu gitaru, radi bezbrojne grimase, potiče publiku na reakcije, ma bilo kakve, pa čak i negativne, no redovito umije i duhovito uzvratiti bilo da pita 'ima li ovdje seljaka, jer ja sam sa sela?', 'znate li gdje je Veliki Grđevac?' i 'što mi radimo u Ilici 16?', a pri tome nikoga ne napada i ne vrijeđa, odnosno, zajebava se na vlastiti račun.









Ispočetka nas je sve pobrojao, onako 'jedan, dva, tri, pet-šest, deset-dvadeset tisuća ljudi u Domu sportova, ajmo ljudi, ruke u zrak!' i onda mic po mic isporučio toliku dozu zdravog humora o sebi, o društvu, svijetu i cjelokupnom ljudskom svjetonazoru s brojnim komičnim gegovima od kojih se naprosto ne može ostati pasivan promatrač što je najbolje pokazala prisutna djevojka s dalekog istoka zabezeknuto gledajući koji je to qrc, ali je strašno zabavan. Jedan dio koncerta sam snimio i kao video, a ovdje možete naći unikatne zapise izvedbi "Oblaci", skeč "Umjetnik u radu s bijesnom mačkom", hit "Šljive i kruške", zatim njegove imitacije, ha-ha-ha, Jack Nicholsona, Silvester Stalonea i hrvatskog predsjednika, pa izvedbu pjesme "Mjesec je ko slovo D" i nevjerojatan rasplet kada se klinac, sin našeg dobrog znalca Nevia, gitariste Elektrik Žareta, toliko otkačio da je plesao breakdance, a Romano zborio o tome da je kao dijete htio biti glumac u crtanim filmovima.



Ma, znate šta? Sad da se raspišem s detaljiziranjima ovog nastupa ne bi bilo dobro, vjerojatno bi netko nešto krivo protumačio, a to mi nije namjera. Da li zbog toga što na živoj svirci nisam bio skoro godinu dana prateći samo jednu putanju 'kuća-posao-dućan-plaćanje računa', vjerujte, ovo je bio toliko duhovit nastup koji bi se i u inače, ranije pretrpanim i prekrcanim koncertnim zbivanjima prije pandemije sasvim sigurno okarakterizirao istinski uzbudljivim sadržajem i događajem. Romano je genijalan komičar, umjetnik, glazbenik, glumac i filozof koji točno zna kako pristupiti ovom neredu i neskladu života i svijeta, a 2 sata provedenog na ovome koncertu su, vjerujem, svakome prisutnome unijeli novu snagu i kapacitet za savladavanje svih teškoća.

Ma, bravo! Konačno smijeha na koncertu u obilatim količinama. Već davno se nisam ovako slatko i od srca nasmijao premda mi je nedavno umrla majka...

horvi // 15/05/2021

PS: interview dolazi...