Četrdesetijednu godinu nakon osnutka, dvanaest nakon što nas je Brendan Perry posjetio u sklopu solo turneje solo turneje, tri nakon što je Lisa Gerrard prošla Laubom sa "bugarskim glasovima" stigli su nam i Dead Can Dance. Mnogi bi rekli puno prekasno, no za ovakav bend nije nikada kasno.

Mnogi od nas koji su napunili Lisinski te večeri uspjevali smo ih kroz godine pogledati u Budimpešti, Beogradu ili drugim europskim ili svjetskim gradovima, no njihov dolazak u Zagreb, pogotovo u ovo postpandemijsko doba, izgledao je ko prava svečanost. Ljudi, većim dijelom u crnom, okupljali su se ispred dvorane, pa je ispalo više ko neka darkerska konvencija.
Kao predizvođač na turneji prati ih Astrid Williamson, koja je ujedno i članica benda. Slično je bilo i u Budimpešti, no Astrid se pokazala ipak malo boljim izborom. Inače, Astrid je potekla iz indie benda Goya Dress, koji nisu bili klasičan brit pop, pa zbog toga nisu ni ostavili preduboki trag. Uz Astrid tamo su svirali još Terry de Castro i Simon Pearson, koji su se kasnije pridružili The Wedding Present, a Astrid je krenula u solo karijeru. Čuvši da im je ona predizvođač preslušao sam njen album iz ove godine "Into the Mountain", primjreke kojeg je zbog brexit problema ostavila negdje po Njemačkoj i Poljskoj. Ovakav atmosferični folk pop mi se baš dopao i veselio sam se i njenom nastupu. Ona je počela u najavljeno vrijeme, no hrvatska publika nenaviknuta na rane i na vrijeme početke, tijekom njenog nastupa ulazila je u dvoranu, svjetlila mobitelima tražeći sjedala, a tu se nisu dobro snašli ljudi iz Lisinskog, koji su trebali u tom trenutku zatvoriti vrata i pustiti ljude unutra tek kad ona završi. No, dobro. Astrid dosta dobro barata i hrvatskim, pa nas je ne samo pozdravila nego i s par rečenica iznenadila. No, ono što je mene iznenadilo kad sam čuo prvu pjesmu, koja mi je bila jako poznata, kasnijom provjerom sam ustanovio da je s njenog prvog albuma "Boy for You" iz 1998. (inače ima osam studijskih albuma), kojeg imam doma na cd-u. Ovdje na omotu piše samo Astrid, a očito nisam nikad išao dublje od toga. Ta pjesma je bila I Am The Boy For You, a ja sam taj cd kupio nekad davno zbog pjesme Sing for Me, koja je u nekom trip hop ritmu u to vrijeme bila čak i hit. Osim ove pjesme, osdvirala je još 5-6 pjesama kao presjek karijere, dio na akustičnoj gitari, dio na klavijaturama, i vjerujem da bi bilo lijepo čuti njen koncert s bendom. Dvadesetak minuta nakon njenog odlaska, pojavili su se Lisa i Brendan s pratećih petoro glazbenika i odveli nas na jedno sasvim drugačije putovanje. Sjećam se koncerta iz 2012 kada smo se čudili kako netko može toliko savršeno odsvirati svaku notu, svaku pjesmu. Otpjevati sve te dionice bez ijedne greške ili podrhtavanja glasa.

Kren uli su s Yulunga (Spirit Dance) koju je otpjevala Lisa, a nakon nje je Brednan preuzeo i otpjevao noviju Amnesiu. Prva polovica koncerta bila je raspoređena na taj način. Njih dvoje se izmjenjivalo na vokalima, a ostatak na instrumentima. Na The Ubiquitous Mr. Lovegrove, Lisa je otišla sa stejđa, a na Persian Love Song (The Silver Gun) svi ostali, pa je ona ostala sama. Na polovici koncerta, uz Cantaru i Opium krenuli su s pjesmama u kojima sudjeluju oboje u pjevanju, a u dobrom dijelu pridružuju im se i već spomenuta Astrid i drugi klavijaturista Jules Maxwell. Vrijeme prebrzo prolazi i uskoro smo na Black Sun i The Host of Seraphim, s kojima zatvaraju oficijelni dio koncerta. Naravno, vraćaju se na bis uz ovacije i časte nas sa predivnom Children of the Sun, irskom The Wind That Shakes the Barley i emotivnom Severance. Vjerujem da je svima u dvorani ovih skoro dva sata bilo premalo i da bi pristali na još barem toliko, a bend kao što je Dead Can Dance imao je još aduta u rukavu. Jer, unatoč tome što su obuhvatili skoro svaki album iz njihove karijere (samo Spiritchaser nije bio zastupljen), nismo čuli pjesme kao što su Rakim ili American Dreaming, a Song to the Siren da ne spominjem. Na kraju, iako sam pomislio, tko zna da li ćemo imati prilike vidjeti ih opet, s obzirom da su oboje prošli šezdeset, živjet ću u nadi da nas nakon ovakvog odaziva publike na sljedećoj turneji neće zaobići kao na prošlim.

Galerija

pedja // 11/05/2022