Unatoč mojoj dugovječnoj netrpeljivosti prema našim južnim morskim susjedima, koncert ECHO & THE BUNNYMEN te cjelodnevna "berza" ploča na 300 km od Zagreba, bila je ponuda koja se nije mogla odbiti. Iako nas je u početku trebalo krenuti četvoro, na put se otisnuo iskusni dvojac i uz laganu priču za neka 3 sata stigao do Azzana X, pitomog talijanskog mjestašca u kojem se održava festival pod naslovom Fiera Della Musica. Dva dana prije svirali su JETHRO TULL i DEVO, dok su te večeri svirali KASIER CHIEFS i ECHO & THE BUNNYMEN, dok je sajam vinila radio od jutra. Nakon upoznavanja sa stanjem na sajmu i upoznavanjem s nekim od prodavača, uzeli smo prijeko potreban "brejk" kako bi odlučili što i kako kupiti. Jer cijene ploča bile su od 3 do preko 250 eura, a to Vam samo može biti "hint" kakvih se sve rariteta moglo tamo naći. Od kolekcije prve četiri singlice U2, preko raritetnih 4AD vinila ili nekih još starijih kolekcionarskih izdanja, pa sve do YU izdanja DEEP PURPLEa koji se kolekcionarima tamo prodaju za više para nego treba, EMERSON, LAKE & PALMER vinila na ćirilici ili pak Lateralus vinila TOOLa za 200 eura!!! Uz nas slučajne namjernike, među pločama su se prošetali i KAISER CHIEFSI, ali i Will Sergeant, što smo mi iskoristili za razgovor ugodni s istim. Kolko on nas nije kužio zbog našeg "kroejšan ingliša" tolko ni mi nismo njega, zbog njegovog liverpulskog naglaska, ali ipak smo se nekako sporazumjeli, pa smo se ipak začudili kolko je čovjek dobro upućen u stanje komunizma, prelaska na demokraciju ali i turizma u Hrvata. Na pitanje gdje je Ian, odgovorio je s neodređenim "Somewhere here", što smo tek kasnije saznali što je značilo. Između ostalog povjerio nam je i da su oni večeras predgrupa CHEIFSima, na što smo se ipak začudili, no bilo nam je i tako draže jer smo mogli ranije krenuti prema Lijepoj našoj. Također, nabrojao nam je i ostatak pratećeg benda s naznakom da su to sve mlađi momci ("thirtyish") a svi sviraju i po svojim bendovima po Liverpoolu, a to su redom Gordy Goudie (gitara), Stephen Brannan (bas), Paul Fleming (klavijature) i Simon Finley (bubanj). Povjerio nam je i da su im negdje po putu iz Engleske u Italiju na avionu nestali instrumenti, ali i sav "merchandise" štand kojem smo se toliko veselili. Još smo malo prosurfali s Willom po pločama, rekao nam je što je tražio, al mi naravno nismo zapamtili osim da je to neka progresiva iz 60ih. A dok smo mu pokazali njihov talijanski bootleg iz 1983 za 100 eura, rekao je "very nice". Nakon toga se đentlmenski ispričao i otišao na tonsku probu. Zaključili smo kako je pravi engleski gospodin, jako prijazan i susretljiv. Slušajući tonsko probu, skužilo se da sviraju na posuđenim instrumentima, a Ian se nije udostojao ni pojaviti na tonskoj, pa smo se sjetili prethodnih Willovih riječi, koje nisu zvučale uvjerljivo. Nadali smo se samo da se nisu nešto posvađali. Ostatak vremena "ubili" smo kupovanjem ploča i beskrajnim rovanjem po kutijama, al otišli smo zadovoljni, a to je bitno. Iako je koncert zakazan za 20.30 kada je trebala biti talijanska predgrupa, počeo je tak negdje iza 21.30 i to ulaskom članova ECHO & THE BUNNYMEN na stejdž. Krenuli su s Rescue i prošli prebrzo kroz sve faze njihovog rada. U svega 45 minuta završili su sa Lips Like Sugar i otišli. Možda su bili spremni odraditi i bis, al svega nas par koji smo se trudili ih dozvati nije ih moglo vratiti natrag. Očito je da su ipak svi ili bar velika većina bila ovdje zbog KAISER CHIEFSa. Požurili smo na ulaz nebili još popričali s Willom i eventualno vidjeli i pozdravili Iana, koji se i na stejdžu ponašao prilično rezervirano, jer uz dva-tri Grazie i posprdne najave "hedlajnera", nije baš komunicirao s publikom. Nakon kraćeg čekanja, izašli su mlađi članovi koji su jako dragi, ali ipak nedovoljno zanimljivi, dok se Will malo kasnije došetao. Kada smo mu rekli da su odsvirali samo 45 minuta, nije mogao vjerovati, al je prokomentirao da oni ipak nisu "hedlajneri", pa je moralo tako ispasti. Uskoro je stigao i Ian, koji je prilično nevoljko otpozirao par fotki i potpisao omote i izgubio se u beksjetdž slušati "hedlajnere". I mi smo otišli pogledati par stvari, i s različitim mišljenjima o njihovom svirci otputili se natrag prema Zagrebu i Varaždinu, ipak veseli i zadovoljni zbog ispunjene misije, a u nadi da ćemo uskoro pogledati E&TB u nekom drugom okruženju i u malo dužoj verziji.

pedja // 02/07/2007

> vidi sve fotke // see all photos