Tog je poslijepodneva nezapamćeno nevrijeme protutnjalo Zagrebom, ali i drugim dijelovima Hrvatske pa i Europe. Vozeći se u autu i izbjegavajući drva koja su padala po Maksimirskoj, mislio sam kak je dobro da je večerašnji koncert premješten iz Hale Park u Tvornicu, no mislio sam i tko zna hoće li biti održan i ima li nekih poplava, oštećenja ili nekih drugih nezgodacija u Tvornici. Svakakve crne misli su se rojile i sve više sam bio uvjeren da nit ću ja prema Tvornici, nit će biti koncerta. No, za nekih sat vremena, osim potrganih grana, kontejnera posvuda, u zraku je bilo već 30+ stupnjeva, sunce nas je obasjavalo, a kad je došla potvrda organizatora da sve ide svojim tokom, nije bilo druge nego otići pogledati to čudo koje sebe zove Tash Sultana u trećim licima. No, prije toga trebalo je vidjeti što nam je pripremio Reuben Stone. Taj novozelandski multi-instrumentalist započeo je svoj nastup oko 20 sati pred već prilično popunjenom Tvornicom, što me prilično iznennadilo. Do kraja njegovog nastupa Tvornica je bila puna, no to je bila neka druga ekipa od one na koju sam navikao gledati na koncertima koje inače pohodim. Da te večeri Interpol nisu bili na Krku, nego negdje bliže, rekao bih da su svi tamo otišli. Reuben je uz semplove i klavijature zasvirao i trombon i gitaru, no sve je to zvučalo kao neka simpatična proba za techno večer. Oko 21 izašli su i Tash Sultana, na početku u jedinini, a kasnije su im se pridružili i troje svirača. Prije toga, pripremljen je set bubnjeva, gomila gitara, truba, sax, neka frula, mandolina, sempleri električni bubanj i to sve u krug, kako bi mogli što efikasnije semplirati pjesme. Čak je i dodavačica instrumenata prije nego su Tash izašli, sa saugerom posaugala pod.

Inače, Tash Sultana su australski multi instrumentalisti i pjevačice. Dosad imaju objavljena dva albuma, a ove godine objavili su i jedan EP. Prvih par pjesama bilo je starijih i te su mi se više svidjele i bile su dinamičnije. Malo sviraju ovo, pa ostave sempl, pa malo ovo, pa ostave, pa ovo, pa ostave i tako u krug dok se sve ne spoji u jednu melodiju, a onda oni pjevaju. Fora zvuči. Šteta jedino da je veći dio večeri bio posvećen novom albumu nego tim ranijim pjesmama. Jer kad joj se pridruže svirači, sve to krene prema nekom r'n'b-u i nije to ništa loše, nego su pjesme sve duže, neke solaže se ubacuju i na kraju zvuči ko da ponestaje ideja, pa kao mi jammamo i dobro se zabavljamo. No, u ovakvim uvjetima kuhanja u Tvornici, da su stali na nekih 45 minuta svirke, to bi bilo to. Ovak, s poduplanom minutažom prema kraju su već iscijeđeni ljudi bježali iz Tvornice. Pretpostavljam da bi ovako nešto puno bolje funkcioniralo na nekom open airu, kako je i zamišljeno, pa se nadam nekoj Šalati kroz koju godinu.

pedja // 20/07/2023