Kad čujemo da neki bend spaja folk i elektroniku, kod nas je nažalost prva asocijacija turbofolk, međutim, postoje čitave scene po svijetu gdje takva fuzija ne samo da se ne dovodi u vezu s trashom, nego je riječ o nekima od najoriginalnijih i najzanimljivijih izvođača uopće. Kod nas bi dobar primjer bio Kries; u Portugalu fenomenalni Conan Osiris koji svira nešto što bi se moglo nazvati electro-fado, s utjecajima i iz brazilske, afričke i arapske glazbe, a najjaču folktronica scenu vjerojatno ima Španjolska: producent Raul Refree, Rodrigo Cuevas, Maria Arnal, Baiuca, Marion Cousin Marina Herlop, La Maria, Tanxugueiras…
Brigan dolaze iz okolice Napulja, grada koji je iznjedrio klasike poput Alana Sorrentija, Luciana Cilioa, Musicanove, Osanne, a od novijih izvođača tu su neofolk bend Corde oblique i Liberato , koji spajaju zvukove globalne klupske glazbe s tradicionalnim folk izričajem iz Napulja zvanim Canzone napoletana. Brigan se na svojem vrlo solidnom albumu izdanom prošle godine, Liburia Trip, također referiraju na ovu glazbu, ali s manje trendy, a više eksperimentalnim pristupom. Uživo nas odmah frapiraju gotovo hardcore beatovima koji se prožimaju s drevnim napjevima, tradicionalnim udaraljkama, harmonikom i flautama i frulicama. Na nekoliko pjesama izvukli su i razne vrste gajdi, uz malo guglanja doznala sam da je riječ vjerojatno o tradicionalnim galicijskim i sanabresa gajdama. Fokus je na ritmovima, mnogo više nego što je to uobičajeno za tradicionalni europski folk zvuk, što je nešto što sam uočila kao trend kod mnoštva novijih folk / world bendova, poput sjajnih ukrajinskih DakhaBrakha , koji inspiraciju (kao možda i Brigan?) crpe i iz afričkih poliritmova. Brigan su u tu svrhu u jednom momentu izvukli lopate po kojima su revno udarali; vizualno prilično upečatljivo! Glazba zvuči kao da prati neki drevni ritual, baca u trans, hipnozu. Bilo je nekih dionica više ambijentalne eksperimentalne elektronike koje su bile mrvicu naporne i kao "prazan hod", srećom nisu predugo trajale. Zaista odličan koncert i šteta zbog slabog odaziva - Močvaru valjda nikad nisam vidjela toliko praznu, bilo nas je možda pedesetak… Malobrojnu publiku Brigan je, međutim, do kraja potpuno pridobio, bilo je velikih ovacija i traženja i drugog bisa.
Brigan ruju po tradiciji i crpe iz nje ono najbolje, i udahnjuju joj novi život fuzijom s aktualnim ultramodernim zvukovima. Bit i duh tradicijske glazbe ostaju. Sve to zvuči toliko bolje od onoga što bi folk/etno puristi opsjednuti "autentičnošću" preferirali - folk kao muzejski izložak, petrificirani zvuk kulturno umjetničkih društava koji samo reproduciraju nešto što se navodno nije mijenjalo stotinama godina. Ovo je zato živući folklor, kako kaže jedan fantastični bend koji se stilski zbog ritualističkog, hipnotičkog, paganskog aspekta može usporediti s Brigan, norveška Wardruna - "sijamo novo sjemenje i jačamo stare korijene" - uzimamo nešto staro i iz toga radimo nešto novo. Ili, kako kažu sami Brigan u intervjuu za ziher.hr - "nastojimo stvoriti izgubljeni svijet. Naš pristup nije filološki ili muzejski način interpretacije tradicijske glazbe, već osobna, suvremena i 'živa' perspektiva."

dora p // 08/02/2024