Vidjeti recentan bend u Zagrebu do prije par godina bila je prava utopija. Naše destinacije bile su Graz, Ljubljana pa i Minhen, kako bi vidjeli imena koja vladaju scenom, a ljetni festivali čekali su se ko pitka voda u Vrbanima. PLACEBO su otvorili "sezonu" 2001. S epitetom jednog od najboljih mladih bendova, pojavili su se niotkuda i uspjeli kolko tolko popuniti malu dvoranu Doma sportova. Šest godina nakon toga, koncerti se redaju skoro u dnevnom ritmu, najbollji svjetski bendovi mijenjaju se ko na traci, a ljetnih festivala imamo i previše.

I kaj se dogodi!? Od plakanja tipa "nemamo koncerte" dolazimo do plakanja tipa "imamo koncerte al ih je previše". Mi hrvati, Mi hrvati!!! Nikad zadovoljni. Rezultat je skoro pa identičan onom prijašnjem. Koncerti su poluprazni ili optimistično polupuni, organizatori razočarani, a bandovima je vjerojatno ionak svejedno jer oni svoje pare dobiju. Nadam se. Situacija s koncertom grupe MUSE, koja je btw. par godina unazad "best live act" u raznoraznim godišnjim izborima nije bila bolja. Već sama ta titula trebala je dovući par tisuća znatiželjnika, koji bi zajedno s ovom količinom fanova i putnika namjernika koji su se pojavili u velikoj dvorani Doma sportova činili respektabilnu količinu. No, dogodilo se upravo ono o čemu se šuškalo tjednima i mjesecima prije koncerta i skoro da je u kladionicama bilo moguće prognozirati kolko će se ljudi pojaviti na koncertu. Ogromna pozornica s velikim videozidovima u pozadini zahtijevala je veliku dvoranu, iako su svi znali da je mala primjerenija.

Četiri postolja za 3+1 "viteza s marsa" bila su postavljena i spektakl je mogao početi. Otvaranje s Knights of Cydonia pun je pogodak. Galopirajući ritam, žestoke gitare i opera spojeni su u jedno u ovoj pjesmi. Ista pjesma, što se mene tiče mogla bi i zatvoriti koncert i možda bi još jače pogodila u žilu. Set lista više/manje ista je na cijeloj turneji i razlikuje se od koncerta do koncerta u 20%. Naglasak je na novom albumu s kojeg su u Zagrebu odsvirali 7 pjesama (od 11). Absolution je drugi po redu s 5 pjesama (iako je izostavljena željno čekana Sing for Absolution). Tri pjesme s Origin of Symmetry, al nijedna sa Showbiza. Bar Muscle Museum da su odsvirali.

Skoro jednoipolsatni koncert završili su s Take a Bow i Stockholm Syndrome. Prekratko, reći će nezadovoljnici, no ovako profesionalan, a opet opušten koncert u kojem članovi benda "spontano džemaju" među pjesmama, rijetkost je na sceni. MUSE sam gledao prije par godina na Sziget festivalu iz prvog reda i nakon odgledanog kloncerta priznao sam sebi da su straaašan bend. Kao nuspojava dogodilo se sedmodnevno zujanje u ušima. Ovajputa bio sam na tribini s boljom polovicom čiji se sedmomjesečni trbuh počeo micati skoro s prvim taktovima "New Born" (stvarno, nije šala!) Nuspojava ovog koncerta je želja za skakanjem i gledanjem sljedećeg njihovog koncerta što prije i opet iz prvog reda.

pedja // 12/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos