Na sam Dan Europe/Dan pobjede nad fašizmom, na dan koji je u Zagrebu proglašen "danom visokog rizika" jer su u istom danu "hodali za život", palili "trnjanske krijesove" i očekivao se sukob BBB i Torcide tijekom vječitog derbija na Maximiru, pa je bila frka hoće li biti dosta policije na punktovima; mogli ste u istom danu čuti Thompsona, Hiljsona, Atheist rap, ali i nevezano uz to Bubu Korelija i Jala brata, dok…

… je naš spasitelj iz post studentskih dana Mate, doveo britanski mnogočlani bend Caroline. I to u Primarius koji se već koju godinu pokušava istaknuti na koncertnoj karti, no ne uspijeva jer nema redoviti program. Inače, to je prostor pivovare kraj zloglasne Hale, gdje su Smile započinjali svoju prvu turneju, i skroz je simpa prostor. No, već sad je bilo unutra pakleno, a uopće ne želim znati kak će biti na Dead Bobu (04.07.2026.), kojeg opet Mate tamo dovodi. (zapravo saznat ću, pa javim!)

Inače Caroline su bljesnuli prošle godine sa drugim albumom i zanimljivim singlom "Tell Me I Never Know That", s predivnim gostujućim vokalom Caroline Polachek, kao i pjesmom Coldplay Cover, za koju sam na početku mislio da je stvarno cover. Tako da su Caroline jedan stvarno vruči bend, kakav nemamo često prilike vidjeti. U Primariusu na onom malo stejđu sve je bilo lijepo složeno za taj osmeročlani bend koji fakat mora biti uredno posložen jer tamo je bilo bezbroj kablova i instrumenata i uopće neću ni mislit kolko traje njihova tonska proba.

Nešto malo nakon 21 stigli su na stejđ u sljedećoj formaciji. Složeni u polukrug slijeva na desno - violina, vokal/gitara električna i akustična/bas, trombon/gitara/bas, gitara, bubanj, bas/gitara, violina/elektronika/vokal, sax i jedan dost čudan instrument - bas klarinet (hvala Dudo na infu). Rekli su na prilično dobrom hrvatskom - Jako smo sretni što smo ovdje. Hvala svima što ste došli. I odveli nas na čudesno putovanje isprekidanih zvukova svakakvih instrumenata ispod kojih se uvijek nazirala neka melodija. Po meni je šteta da nije bila više istaknuta, no vjerujem da nikom nije previše smetalo. Inače u publici koja je bila raznovrsna, od starih znanaca iz Kseta, do nekih novih klinaca koji taman stasaju za neki novi Kset, koji je na žalost još uvijek u izgnanstvu, pa ga lovimo po Primarijusu, Močvari, Krku itd.

Da vam dočaram kako je to zvučalo na pjesmi When i get home - gitara i muški glas i tišina, pa se pretvara u krešendo s trombonom i odmah stišava u duel gitare i ženskog vokala ta ta ta ta... da bi se pretvorilo u totalnu dekonstrukciju pjesme sa violinom, režućom gitarom i dok svaki instrument svira svoje, što čini zgodnu melodiju. Pa onda npr Coldplay cover. Objasnili su da su to dvije razdvojene pjesme spojene u jednu i još je tu upletena i kuća njihovog menađera i neke stepenice, uglavnom ta pjesma u strukturi je imala više smisla nego neke koje su bile samo jedne pjesme. Pa to otprilike zvuci u jednom trenutku ko alternativni Bratec Martin jer svira i pjeva svako svoje pa se onda čini da se skupe u jednu i tak. Dost naprezanja iziskuje sve to da se polovi bit i tema priče. No publika se činila dosta zainteresirana i nije se puno pričalo, ko obično na zg koncertima. Na trenutke su me podsjećali na legendarni koncert, koji je naravno radio Mate, Godspeed You Black Emperor, kad smo se omatali dugačkim ulaznicama, neki su spavali u kutevima Pauka, a neki uživali u čudnim zvukovima također mnogoljudnog benda. Iako su mi Caroline u prvom djelu bili prelagani, prema kraju su prosvirali i kak je Siniša reko: Pa di ste bili do sad; pred kraj se potpuno razularili. Tako da zadnje tri, koje su bile Coldplay Cover, Good Morning (red) i Total Eurphoria, potpisujem odmah. Šteta da im i ostale pjesme nisu u tom malo bučnijem điru jer sam nekako to očekivao uživo.

Total Euphoria, bila je stvarno pravi krešendo zvukova, a violinista je preuzeo ulogu ovog iz Warren Ellisa pa je na sredini svirao skakao i dominirao. I tako je sretno po nas sve završio taj opasan dan, što nije bio slučaj s onima uhapšenim oko stadiona ili onima na krijesovima...

pedja // 10/05/2026