Večeri koje su jednom mjesečno, obično ponedjeljkom bile rezervirane za demo izvođače u KSET-u pomalo se privode kraju ove polusezone. Večeras su nastupali Ž BUKA (Zagreb) i THE ALIBOR (Knin).

Ove sezone bili smo samo jednom prisutni na Demonstratoru, ovoj promociji demo izvođača u KSET-u, točnije, 12.XI 2007. kada su nastupali Spina i Mika Male. Razloga je bilo mnogo. Sama činjenica da se u našoj letećoj novinarskoj praksi uvijek tražio taj ponedeljak kao predah od koncerata i redovitih burnih vikend-zbivanja, kao i činjenice da je utorak bio rezerviran za praćenje Novog zvuka u Saxu (koliko se to uspjelo popratiti), htjeli ili ne, ponedjeljak je redovito bio dan odmora. Tako niti ovaj ponedjeljak nisam nigdje namjeravao ići, ali sam sasvim slučajno tog vikenda na koncertu Makazoruki bio ljubazno pozvan od strane Sunčane iz Ž Buke da dođem na njihov nastup. Priznajem da mi se nije išlo, pogotovo jer je te večeri bila utakmica Nizozemska - Italija u sklopu Eura 2008., ali ovakav prijazan poziv nisam mogao odbiti. Koncert je startao oko 22h i pomalo sam živčanio što u KSET-u nemaju TV da se prati utakmica, ali šta je, tu je... Ž Buka imaju novu djevojku na bubnjevima, Saru, koja baš nije najsretnije odigrala ovu polusatnu partiju plesnog post-punka jer je stigla u sastav prije tjedan dana, ali ovdje je riječ o ženskom rock bandu koji će moguće za 2-3 godine puniti velike prostore. Osnovni kredibilitet za to su njihove snažne pjesme prožete bogatom emotivno naglašenom ženstvenom lirskom patetikom, te producent Nikša koji obećaje da će od ovog sastava kroz par sezona napraviti čudo jer djevojke vježbaju svaki dan. Istina je da imaju strahoviti potencijal u kompozicijama, međutim, zbog neuvježbanosti Sare imale su i određenih oscilacija tako da im je nastup zvučao mlitavo i u njemu je manjkalo energije. To bi se još nekako i moglo svariti, ali zvuk je bio očajan. KSET nakon odlaska Gogija, Mate Škugora i onog starog dijela ekipe više nema pravog ton majstora, tako da na to mjesto dolaze mladi ljudi koji su se sa problematikom 'kako ozvučiti band' susreli tek na nekoliko koncerata. I to šepa u KSET-u već poduže vrijeme. No, Ž Buka je uhvaćena u koštac s nesrazmjerno lošim zvukom, za koji nisu krive, ipak pokazale svoje obećavajuće lice. Pjesme "Zlo mi je", "Nesvjesni", "Pop up", "Rebelt", "Točka je kraj"... imaju zaista puno efektnih sviračkih manira za koje je najzaslužnija Eva na gitari. Sunčana se dosta trudi skinuti što bolje melodične bas dionice i njih dvije čine solidno kompozitorsko jezgro za vrlo dobre emancipirane plesne pjesme nabijene punk riffovima i rock sintagmama. Dok pak s druge strane u skladbi "Pleši" pokazuju posve drugo lice - kompozicija je aranžmanski nezgrapno napravljena sa izmjenama tempa lagano/brže i očigledno je da za ovakve prezahtjevne poduhvate trebaju imati daleko više kompetentnosti. Izgleda da su prerano zakoračile u jedan teritorij koji je blizak nečemu što nalikuje sympho-rocku... Dvije posljednje skladbe "Saša" i "Katanac" su bile vrlo dobre, nešto čvršće i kompaktnije u zvuku i tu nema primjedbi osim na prljav i nečist zvuk za koji, ponavljam, ove tri mlade djevojke nisu krive. The Alibor iz Knina je kvintet (dvije djevojke i tri momka) koji ima klasičnu rock postavu s klavijaturama i glavnim ženskim vokalom. Sve pjesme su na hrvatskom jeziku i kreću se u okvirima plesnog rocka, preko brit-popa do laganih natruha sympho-rocka, pop melodija i nekoliko inačica pod nazivnikom indie, a sve skupa je netko nazvao twee-pop glazbom. Skladbe su im sjajno aranžirane s brojnim izmjenama ritmike i naglašenim gradacijama, tekstovi su odlični, pjevačica Barbara Ravlić ima vrlo lijep i upečatljiv vokal, te se u svemu tome očituju prizvuci koji sežu od samog new-wave/punka, dance-rocka U2 iz '80-tih do Coldplay, pa i popističnosti Elemental sve do žestoke energije novijih britanskih indie-rock imena poput Kaisers Chiefs čiji su hit "Everyday I love you less and less" odsvirali na samom bisu. Uz fantastičnog gitaristu Juricu Jelića i Barbaru na vokalu, sastav čine Marija Kaić (klavijature), Ivica Šimić (bas) i Jug Ramljak (bubnjevi). U repertoaru su imali nekih 15-16 kompozicija koje redom plijene svojom bogatom strukturom izgrađenoj na temeljnim osnovama sjajnih gitarskih riffova i brojnih zanimljivo obojenih poteza na klavijaturama. Koliko sam uspio zabilježiti, set lista se sastojala od sljedećih naslova: "Lažni kupač", "Jebeni dub", "Pobuna u fotokopiraoni", "Okrutno", "Okus za boje" (ako sam dobro ukapirao), "Sjećanja", "Koraci", "Ja pričam o svemu", "Putokazi", "Tajna", "Neki drugi svijet", "Ta cesta", "Butterfly", "Everyday I love you less and less"... (nekoliko naslova nisam uspio uhvatiti). Band je, mora se priznati, sjajno uvježban i neprestano se nadograđuju u svojim sviračkim zahvatima i nije nikakvo čudo što su bili učesnicima Minivala 09, 25.IV 2008., a uz to nastupili su i na polufinalu ovogodišnjeg HGF-a i proglašeni su jednim od 10 najboljih domaćih demo bandova po izboru kritičara Večernjeg lista. U neku ruku može se povući i sitna paralela sa labinskim The Orange Strips, pa i zagrebačkim Orphan Society, beogradskim Zemlja broj 9 ili obrenovačkim Krcko oraščić, ali samo u nekim zvučnim, aranžmanskim i kompozitorskim detaljima.

Nakon koncerta slijedilo je kraće druženje s ovim simpatičnim ljudima, te su pali i neki dogovori s Nikšom u vezi budućih studijskih angažmana. Nešto će se moguće izroditi...

horvi // 13/06/2008

> vidi sve fotke // see all photos