Nakon duge tmurne, debljajuće zime svi jedva dočekaju neki povod da se izvuku iz hibernacije da odu ne neki koncert, izletić, da dožive nekaj novo, zanimljivo. Dogodilo se to sa ekipom Terapije koja se potrudila iz svih krajeva (ZG, VŽ, KC) pojaviti na Urbanovom koncertu u 100% sastavu. Koncert je održan u Kuglani, relativno novom mjestu okupljanja mladih Koprivničanaca za koje vele da je dosta podiglo cjelokupni tmurni meni izlazaka (tipičan za male gradove), a koji malo podsjeća na Kset, samo je nešto veći.
Iako je na karti bilo najavljeno 21, mi smo se pojavili u 22, Urban i ekipa su počeli sa svirkom oko 23h. To je značilo dobrih sat vremena stajanja u prvim redovima, laganog i umjerenog laktarenja sa mladim djevojkama koje su ga isto htele videti i poslikati izbliza (a neke i ne samo to), potihog gunđanja u sebi - previše dima, meni se spava, boli me kičma od stajanja - sve one klasične od kad prijeđete 25-tu….
I onda su se konačno pojavili, i zasvirali. Slijedeća dva i pol sata su prošla ko u nekom transu i za publiku i za njih (za njih pogotovo). Zaboraviš i na dim i na sve ostalo. Svi su znali sve riječi i s njim pjevali, osim mene, ali to je problem mojeg kasnog paljenja. Nema smisla da nabrajam redom kaj su sve svirali jer mi je taj dio pisanja recenzije uvijek problematičan. Znam jedino da na moju žalost nisu odsvirali Astronauta, ali su u zamjenu dali (na bisu) odličnu izvedbu Sarajevo od EKV-a (bend sa kojim ih neki uspoređuju, a oni ne znaju zašto - ko što Urban reče). A svirali su i Malu Trubu, Ocean, Blek Tatu, Otrovnu kišu, Žena dijete…
Samo poneka pjesma trajala je malo dulje od studijske verzije, a sve ostale trajale su puno, puno dulje. Zapanjujuće, ali nijedna ta solaža na gitari ili jazzzovska brijačina na temu nije mi bila naporna ni dosadna nego naprotiv zanimljiva i fascinirajuća i za slušanje, a i za gledanje. Pogotovo prekrasna Moja koju je Urban najavio da će je odsvirati ko fol u zadanoj 3,5 minutnoj formi, a svi znamo da i studijska verzija traje preko 6, da bi na kraju sad već standardno prešla 20 min. Urban pjeva uživo odlično, Tonči pali po gitari, simpatični Sandi se i sa bas gitarom i harmonikom jednako dobro kuži, klavijaturista isto ok, a ludi bubnjar rastura po bubnjevima i ne vadi "čik iz lampe". Totalno puknuta ekipa ali zaključak stoji da nema hrvatskog benda koji tolko dobro, moćno i navježbano zvuči uživo. (gledali smo jučer Doru pa vam to možemo i potvrditi, iako to baš i nije neka usporedba)
Malo je nepotrebno jedino bilo (to mu izgleda u svakoj recenziji moramo predbaciti) Urbanovo navlačenje sa djevojčicama iz prvog reda koje valjda ulazi u standard završnice koncerta, ali svi umjetnici su pomalo ekscentrični, a i ko sam ja da sudim.
Nedjelja mi je sva prošla u znaku Urbana - slušanje CD-a osvježavanje dojmova i usporedba sa svirkom uživo, pa čak i zdravica s Jegerom prije ručka (koji je btw odvratan i nepitak u čistom stanju pa ne mogu baš shvatiti neke momente iz koncerta). Ovim koncertom su možda malo poljuljali neke stare fanove ali su i dobili jednog novog. Sve u svemu vjerujem da nikom od nas nije bilo žao vremena i prijeđenih kilometara. Najbolje se sve to skupa može opisati (recenziranom) izjavom Saletove sestre - "kolko god oni bili u svojem filmu i kolko god ova svirka bila čisto za njih same, meni je bilo baš dobro".
A i nama je bilo…..

lana // 10/03/2003

> vidi sve fotke // see all photos