Najavljivan na početku kao još jedna promocija albuma "Rijeka snova", ovoga puta s Porinom za najbolji pop album, tijekom promocije i reklamiranja koncerta pretvorio se u snimanje live albuma. Početak najavljivan za "točno u 21h", pomaknut je za cijeli jedan sat, tko zna iz kojeg razloga. Da li je razlog prespor ulazak u Tvornicu, koji je boljka na većini iznadprosječno posjećenih koncerata ili odluka organizatora ili izvođača ili pak samo naš hrvatski način da prostor u kojem se održava koncert zaradi koju paru više. Pompozno najavljivani gosti sveli su se na slovenskog kantautora Vledu Kreslina i exponiranog Massima. Navodno je trebao doći i Marijan Ban, al se naglo razbolio, a od klapa koje sam ja očekivao niti "k". Ništa od ovih negativnosti nije moglo zasmetati publici u prepunoj Tvornici i Belanu i ekipi na pozornici da odradi nezaboravan koncert. Iako je početak bio relativno suzdržan, barem od strane publike, negdje pred kraj prve polovice koncerta počelo je vrenje sa starim hitovima Đavola Pričaj mi, Dani ljubavi, Bambina, Ostani uz mene, Dugo toplo ljeto, da bi kulminiralo sa Sunčan dan, Stojin na kantunu, dok su nove pjesme došle na red tek nakon satipol svirke. Srce od leda, Divojka sa juga, Galeb, Rijeka snova odredom hitčine koje staju uz bok Belanovim ranim radovima uzburkale su atmosferu skoro do ključanja. I nimalo se nisu razlikovale u pristupu publike prema njima. Od prvog takta do zadnjeg publika je pjevala s Belanom ili bez njega. Po potrebi. U jednom trenutku pomislio sam da to samo Mišo može. S mojeg osobnog stanovišta, gosti su bili najniže točke večeri i smatram da bi veći efekt proizveo dolazak neke klape nego Kreslinov koji unatoč kvaliteti i njega i pjesme koju su izveli nije bio na nivou ove večeri. No ni to nije naškodilo atmosferi koja je bila prepuna ljubavi i vedrine. Zanimljivo je bilo prolaziti kroz gomilu od najudaljenijeg šanka do WC-a. Obično na tom putu zaradim pokoju po obitelji, koju pod rebra i pregazim gomile razbijenih flaša i čaša i na kraju se odlučim ostati u predvorju i odgledati ostatak koncerta na velikom tvorničkom TV-u. U ovom slučaju prolazak kroz nasmijane i raspjevane ljude natjerao me da se vratim istim putem i provjerim da li je to bio san ili java. Iako zbog obiteljskih razloga nismo uspjeli ostati do kraja, vjerujem da je na kraju najteže bilo završiti koncert. I onima na pozornici i onima ispred nje.

pedja // 16/11/2008

> vidi sve fotke // see all photos

PS: jeste li poslali svoje fotke na belan.tvornica@gmail.com u nadi da će baš Vaša fotka završiti negdje na omotu live cd-a. niste!? ja jesam, a Vi imate vremena do 20.11.2008.