Teško je opisati događaj koji to nije. Ovo je prije svega doživljaj koji je nadasve subjektivan, ali zato kritika sadrži brojne objektive.

Obja dana festivala bilo je nužno stići na vrijeme početka. Naime, za to postoje vrlo jednostavni razlozi. Prvog dana svirao je K3p koji su otvorili rokerski dio festivusa (ne računajući metalce koji su tu valjda bili od jutra). Drugog je dana istu ulogu, ali po još većem zvizdanu, odigrao bend čiji bi članovi radije svirali po kišnom nevremenu budući stižu iz cockney south Londona. I dok je Kawasaki šio po mašini, oficiri iz Art Bruta umjetnički i brutalno su pokazali svoje lice. Njihove jedinstvenosti su bili silazak pjevača u publiku, a žena u prvom redu je jedina izradila plakat na cijelom festu (Eddie Argos for prime minister). S jedne strane, pjevač je zaista preelokventan, a s druge presmišan da postane Sanader. Ludi, zbunjeni i normalni kakvi AB i jesu, ostavili su najdojam festivusa uz Sergeanta i Lily. Tu nisam namjerno ubacio Franju Ferdinarda, jer su oni na prvom InMusic Festivalu već pokazali kolko se baš dosta trude, tako da ni ove godine nisu uspjeli negativno iznenaditi.

Bendovi koji su dobili pozitivne kritike, a koje ja nisam raspoznao, su Kraftwerk i Moby, te Hatebreed i Dimmu Borgir. Moby mi je bio prearogantan premda ga inače voli, Kraftwerk sam tek upoznao, a na metalce nisam išao jerbo je daleko bio stage. Za Anthrax kažu da je bio slab razglas, a ja sam dodatno vidio da je bila i tek šačica metalaca tamo. U DJ šatoru nisam bio, a noćni šator je obje noći imao dobru vibru, i prvu punkersku uz KUD Idijote i u drugu beat-balkansku uz Kirila. Džajkovski je netko koga morate čuti, tomu nisu ravni ni Kočani dečki.

Le Zbor je bio fenomenalan sa svojom provokativnim pjesmama. Na ime, radi se o partizanskim šumama i gorama. Antenat je bio lagano zagrijavajući. Tricky-u je doista najjača stvar bila obrada Ace of spades, odplejana kažu dva puta, s time da sam ja stigao sam na jednu verziju pa mi je bilo all correct. Editors imaju potencijala, ali im fali kontakta s publikom, očito ne uvažavajući naš mediteranski temperament, misleći da svira pred ljetnom kišnom engleskom ili pak hladnom seattle publikom.

Rokiju Traore nisam baš preslušavao, ali meni je ostao dojam da je više popularna zbog svoje stoljetnosti i festivalske prisutnosti. No zadržavam pravo da sam u krivu jer bijah samo na trijema pjesmama, i to sam promatrao iz obližnjeg susjedstva. Yeah yeah yeahs su bili ok ok oks, za mene ništa pretjerano. Ili sam posto flegman? NERD mi se nisu svidjeli, ali su ok. Stalnim ponavljanjem riječi Croatia, let the world hear that you exist, i tog tipa, nije ni malo exhilarating za nas koji se smatramo Europom.

Ako je šlag hrvatske kritike mislio da ću napisati nešto o Crnom tržištu, Scrollu i Afionu, nažalost tada sam radio pa nije bilo vremena za igranje.

Marketinškorganizatorska kritika će zahtijevati od mene analizu promičbe na samom festivusu. Ovako. T-mobile je u odnosu na prošlu godinu:

1. Pojednostavio upad na otok tako da je premjestio ulazne kućice sa i šatorski smještaj van otoka
2. Uveo prigodnu autobusnu liniju oko Jaruna - aleja Mira
3. otvorio točno 20 kućica više za kupnju bonova
4. univerzirao sve u jedan bon umjesto posebno bon za hranu i posebice bon za piće
5. pozvao Maria Petrekovića, vrsnog showmana koji je s curama plesao u Nokia šatoru
6. dijelio svima živima simpa kartice sa bonovima, tmobile plahte, fluorescentno roze svjetiljke, narukvice za sitniš, marame roze, nokia majice, bedževe i privjeske za mobi
7. uveo metal Tuborg green stage, uveo silent party (private 10 kn upad, 3dja i svatko pleše svoje)
8. poskupio hranu
9. uveo zadarske Iliric-Dsv wc-e mjesto zagrebačko monopolističkih Toi Toi
10. na vijest o preminuću M. Jacksona (51) obznanjenoj tik pred ponoć, ljudi su pljeskali što je nekome zvučalo bezukusno a drugima zanimljivo. Organizator je nakon toga samo puštao Jacksonove stvari, bojkotirajući djela njegove sestre i braće. InMusic festival ide dalje, sljedeće godine možda dobije suparnika u Splitu, već se na face-u organiziraju organizatori možebitnog Exit Hrvatska, naše inačice najpopularnijeg festivusa u Evropi, koji po broju posjetitelja osmerostruko nadmašuje naš najjači festivus. Radar, Rokaj, Under the Bridge, Seasplash, Viva la Pola, Urban festival još nemaju toliku moć sponzorstva kao što su zadnjih četiriju godina nudili Vip i sad T-mobile.

Rulja je bila skroz pozitivna, kiša nije pala, kebab je bio inovacija, ozvučenje supač. Izvođači su bili također relativno supač, a nezainteresiranim mogu poručiti samo da idu u miru. Lily, Franz, Brut i Garcia, dođite nam opet, ne u miru, već u ekstazi, u kojoj ste bili ovih dana i ujedno uspjeli nas uvuči u nju.

marin // 29/06/2009

> vidi sve fotke // see all photos