Nakon prošlogodišnje Velike rock eksplozije došlo je drugo izdanje pod istom parolom 'veliki promocijski koncert malih bendova', ovaj puta održan na dvije lokacije. Prva je bila u Saxu, a druga u Boogaloo. Slijedi prvo izvještaj iz Saxa...

Četvrtak je po novoj shemi Saxa rezerviran za Novi Zvuk, no večeras je to mjesto ustupio gotovo sličnom programu koji bi se slučajnom posjetitelju mogao učiniti identičnim, tek s nekim sitnim razlikama. Svi večerašnji akteri izuzev Tomislav Golubana su još uvijek praktički demo izvođači premda su im neke snimke objavljene na istoimenoj kompilaciji "Velika rock eksplozija 08/09" ili imaju poput Spoonleaf nedavno objavljen EP. Što se tiče atmosfere kluba koja zna varirati, večeras se unatoč cijene karte od 50 (s pozivnicom 20 kuna) skupila lijepa brojka posjetitelja, a umalo da mi hertz nije otkazao kada sam ugledao dva cijenjena gosta, Dragutina i Davora Matoševića iz Tuzle, gospodu sa portala www.barikada.com. Oni su stigli u Zagreb strogo poslovno kako bi Davor snimio EP u studiju Croatia Records, te su ovo slobodno veče odlučili provesti u Saxu. Prijatno smo se družili, no zbog rijetkih noćnih tramvaja morali su klub napustiti prije vremena. Šteta... Večer je otvorio Siniša Bizović pozivom u Boogaloo ove subote gdje nastupaju VALUNGARI (Sesvete), DOSH LEE (Zagreb), MLINSKI KAMEN (Vinkovci) i SPUŠTENE ROLETE (Prečko) uz specijalne goste TOMISLAV GOLUBANA (Zabok) i IVAN VRAGOLOVICHA (Slavonski Brod). Upravo ovaj posljednje navedeni je bio prvi izvođač večeri predstavivši se u vrlo elegičnom kantautorskom folk-blues izdanju s akustičnom gitarom i tekstovima na engleskom jeziku. Izveo je 3-4 skladbe, između ostalih "I just wanna be your man" i "Traveling song" u kojima je naglasio svoj suptilan i vrlo profinjen vokal s puno vox-extended tehnike, a stilski su bazirane uglavnom na tipičnoj američkoj folk-blues školi s ponešto natruha country i pop melodija. Naredni su bili SPOONLEAF, duet iz Zagreba kojeg čine Dimitrije Đokić - Jimi (akustična gitara, vokal) i Leonard Klaić (bubnjevi) koji se mogu pohvaliti da su za svega dvije godine postojanja uspjeli odnijeti pobijedu u finalu Imagine demo festa 11.X 2008., te im je potom Aquarius Records u suradnji sa Sponom objavio promotivni EP "Negativ" s tri kompozicije. Sve tri pjesme "Umoran", "Nestani na tren" i "Nisam" su večeras odsvirali u kolopletu s još 4 naslova za koje su rekli da su 'nove' kompozicije, a otprilike se nalaze u klasičnom akustičarskom pop/rock izrazu s pretenzijom ka čvršćem obliku negdje na baražama kostura grunge nasljeđa ranih Pearl Jam. Tekstovi su im na hrvatskom jeziku, tempovi su uglavnom brzi, ali iskreno govoreći, nisu ostavili pretjerano originalan utisak. Kolega Davor Matošević je rekao da ovako vrlo slično zvuče bandovi iz Tuzle što nije nikakvo čudo budući da se radi o široko rasprostranjenoj rock stilizaciji gdje osnovni format čine jednostavni kosturi zasnovani na riffovima. Tek sa nastupom trojca LUFT ova večer je poprimila svoj pravi smisao 'rock eksplozije' koju su zapržili dobro znanim repertoarom "Ona hoće", "Treba mi", "Snuz", "Barbara", "Pitanje", "Standard", "Nije lako", "Tvoja laž", "Pardon" i "Idemo u škole". Premda su na ovom istom mjestu nastupili prije dvije sedmice, večeras su bili zero koncizniji, ali su izgleda malo stavili nogu na kočnicu što se tiče vokalnih dionica kako bi dobili rafiniraniji koncept pjesama. Luka je izašao u šeširu, a Filip (bubnjar) se dobro otkačio izjavivši da je ovo posljednji koncert banda što je na kraju potvrdio i sam Siniša Bizović. Navodno će od nekih snimaka uspjeti skrpati posthumni album. No da li se Luft zaista razilazi nakon samo godine dana karijere, to je zaista prava misterija... Gosti iz Tuzle su bili vrlo zadovoljni ovim furioznim nastupom Lufta koji je publiku doslovce ostavio u nevjerici 'pa koji im je vrag došao da se razilaze'... i to sad kada su najbolji. TOMISLAV GOLUBAN je izašao solo sa svojom usnom harmonikom nekih pola sata prije ponoći i dobro zabavio okupljenu publiku svojim vrsnim kreativnim improvizacijama. Mada posve minorno izgleda samo jedna individua na pozornici i k tome sa usnom harmonikom, nevjerojatno je što ovaj glazbenik može pružiti svojim performansom; osim što svira, on pjeva, improvizira različite oblike vox-extended tehnike, te nogama cupka i proizvodi ritam. Takoreći, on je čovjek-glazbena mašina. Izveo je naslov "Rakija blues" koju je napisao jedan američki glazbenik koji se priženio u Dalmaciji i otkrio čari domaćih šljivovica, travarica i inih domaćih destilata ispod kotla, a potom i jedan veoma impresivan ambijentalni ritmički broj gdje je imitirao vožnju vlakom. Nije poput Kraftwerkove "Trans-Europe express", ali Goluban nije niti daleko od umjetničkih kreacija ovih legendarnih Njemaca koji uzgred rečeno s bluesom imaju doticaj tek u svojoj dubokoj korijenskoj vezi. Za kraj, Goluban je nastup zaokružio s gostom, bubnjarom Mihael Vlakom iz El Camino izvevši protestno politički orijentiran komad "Golub v ruki". Posljednji band bili su EL CAMINO iz Velike Gorice koji su ovaj puta izašli u proširenoj postavi sa klavijaturisticom. Spram onog nastupa u betonskim kilometrima s borbama neakustike na ovogodišnjem HGF-u, El Camino su večeras zvučali vrlo dobro, a posebno je iznenadio basist Ivan Zdunić na čijim se melodičnim linijama praktički okreće i zasniva čitav zvuk banda. Možda sam u krivu, ali večeras je on posve bio u prvom planu, te sam baš sa EmERom iz S3ngsa komentirao njegovu 'mrak' svirku. Sam EmER je bio posve iznenađen njegovom tehnikom i vještinom, a band je opičio finu humpa-cumpa svirku za ugodnu đusku pri čemu smo poželjeli da se stolovi u Saxu razmaknu kako bi svi mogli komotno plesati i gledati band na stojećki jer njihova glazba tjera noge da se razrdmaju. Jedna vesela ekipa se uhvatila čak u kolo, ali bili su posve stisnuti u ćošak kluba, te sumnjam da ih je band mogao vidjeti s pozornice. Ponekad je zaista šteta što stvari u Saxu funkcioniraju na ovakav način sedeljke jer je ovaj band mogao propisno zapržiti fini i ugodni pop-rock plesnjak s vrlo duhovitim i inteligentnim pjesmama na hrvatskom jeziku. Elem, tu su se pronašli oni pravi zgodici poput "Ona shvaća", vesele ska "Fukozov" s bubblegum-pop kombinacijama afro i humpa-cumpa elemenata, te sjajna završna "Kolumbo svoje duše" u brzom funk izdanju s cijelom hrpom teksta, ali odsvirali su i cijeli niz posve novih skladbi koje su vjerojatno nastale nedavno. Ne bih sa sigurnošću mogao tvrditi da li se što od tog novijeg repertoara pronašlo na HGF-u zbog katastrofalne akustike u kojoj se skoro pa ništa nije moglo skontati. Evo, za informaciju, večeras su to bile skladbe "Jesenji sunčan dan", "U toplini kreveta", "Glava puna oblaka", "Zvona opuštanja", "Vjetropir", "Borba vraga i anđela" i "Kad bi barem imao harem". Gitarist i pjevač Zlatko Majsec je bio izrazito raspoložen, pa je ispričao jednu anegdotu koja je završila sa 'jebi se' pri čemu je utvrdio da to uopće nije psovka, već jedna od najljepših želja koju ti može netko poželjeti, ha-ha-ha... A poseban scenski efekt upriličili su kada su prilikom izvedbe "Borba vraga i anđela" navukli maske na lice koje su pjesmi udahnule potpuni vizualni dojam. Sve u svemu, El Camino su večeras bili izrazito zabavan band koji je s pravom ušao u ovaj repertoar zbog svojih nadasve nadahnutih satiričkih tekstova i vrlo primamljive glazbene potke na paralelama od Animatora do Letu Štuke. Po svemu sudeći, smiješe im se pop hitovi. Fina večer koja baš i nije izuzev Lufta frcala s eksplozijom rocka, ali kao zagrijavanje za subotnji nastavak u Boogaloo je sasvim opravdala svoj značaj promocije ne toliko znanih izvođača.

horvi // 24/10/2009