Što dobijete kada spojite ritmičnost dvostrukih bubnjeva (stampedo), dj improvizirane sempleve (svemir sound), avangardne vriskove (agresivni emo?), i publici otvoren scenski nastup (ciganski orkestar): očito BIG A little a.

Bend je više nego preporučljiv kao prvo i prvo. Radi se o četvorici na četvrtini stoljetnog puta, dakle tek se prže na njujorškome polusuncu, ali već dosta upričanih glazbenika među subscenom: John A., Aron W., Josh B. kao stalni postav, i Travis C, kao prigodni lik za ovu noć.

Volite li minimalizam u glazbi, te ukoliko pod time možete smatrati ponavljanje istih temeljnih zvukova bubnjeva, onda je ta skromnost popunjena fejzorskim semplovima i međuostalim, kakofonskim vriskovima pjevača, koji ih kontrolira (produljava, vibrira i mijenja ton) pomoću kontrol-ploče koja stoji na podu kao papučica, samo više interaktivni pametan uređaj. Da ne duljim, to je to: Kako je riječ o temeljno ritmičkom sastavu (ali samo privid(!() imamo najnormalnije ono dva bubnjara, jednoga mc-a sa malo izmjenjenom mixetom i voxxom, te gostujućega pjevača kojega se opis posla može precizirati najsvestranije ovako: zabavljač publike, pozivaoc svih iz kluba i wc-a da dođu pred stage, nosioc velikog bubnja okolo naokolo, isključivanje i uključivanje svjetlosnih efekata nogama ali doslovice svakih pola sekunde (imao je podne prekidače) te bacanje raznobojnih lampi i blicajućih svjetala preko bine, kako Ksetova minimalistička svjetlosna dobrodošlica ne bi porušila dojam. Radi se, čini mi se 100%, da je riječ o Travis Chance-u, bubnjaru Usurp Synapse, a sa Josh-om, stalnim igračem u bendu, pjevao je u Fax Arcani. Nenasilan, a vrlo radišan i okrenut kontaktu s publikom, ovakvoga ga možda i zanavijeka prisvoje. Glas je kažem modificirao sa mašinom gore naslikanom, tako da je imao zapažen scenski nastup. Ostali dečki su pridonijeli općem užitku života jednog običnog ksetovca. A sada zanimljivosti:

Naravno, dečki su si naručili pizze, a zašto bi experimentirali u lijepoj našoj, kada nema što ga naš susjed Talijan nije izmislio. (ena pizza je već bila pod miksetom, očito se radi o konzistentnosti na tom (d)jelu). Pice su naručili nešto poslije tonske probe, koja je bila u 22 sata. Premda su vjerojatno planirali pojesti svih 5 novopridošlih hruskavih pica, u tom ih je planu prekinuo policijski sat Kluba studenata, tako da je jedna pizza pala, a dečki su taman ugrijani pizzom izašli na stage u 11 sati! Završili su u 11:30! Dovoljno uskličnika za jedan pasos, zato ću se opet vratiti na poslovice: kraće je slađe. A i sve što je slatko, kratko traje. Očarani krug.

Još se malo dotičući kratkoće koncerta koji je koštao kunu po odsviranoj minuti, spomenit ću samo da uličnim tutnjarima dademo kunu za 3 sekunde koliko nam treba da prođemo kraj njih, a također i ako ćemo uspoređivati sa dvoranskim bendovima, recimo bend jednake kvalitete ali ogromne tiraže naplatit će 200 kuna za 120 minuta koncerta, tako da BIG A little a i sa svoje najslabije strane opet ispadaju najbolje moguće rješenje za prosječnu hrvatsku obitelj. Predlažem revoluciju (samo malo ubrzanu evoluciju): umjesto sada prigodnih christmas carols-a, puštajmo ovo čudo što buči u videoprojekciji ispod. Koji avantgardni Božić će ove godine biti.

Tko god je bio od nas 25, a nećete me prevariti jer sam vam upamtio svima lica, sigurno je bio izazvan, kako smo i najawili. Brooklyn boysi su najpreporučljiviji bend za odmak, a kada vama bijeg postane obrazac života, onda je i ovo muzika za naše vaše i svačje uši. Poslušaj nevjerni Tomo pa drugi puta mi ne dođi:



Zamijetite da inače nema u Ksetu svjetala, osim onog crvenog, tzv. tihog ubojice za svaki fotouređaj, pa su momci iz brooklyna doveli svoja svjetla. Ova pjesma je ujedno bila i posljednja, a možete i primijetiti kako su ukupna populacija od 25ero bili lagano začuđeni kratkoćom i krajem svemirnog showa. Aha... ovo žongliranje, pa dobro, već sam rek'o, lik je po cijelom cjelcatome Ksetu hodao i svirao veliki bubanj, žonglirao ga povremeno i rolao, tako da, i to se cijeni. Ni zabava i kulturno uznesenje nije izostalo 7. prosinca.

marin // 10/12/2009