Nisam bio u petak nego samo u suboto. A i sama priča baš i nejde tim putem, nego čisto drugačije. Krenuo sam u petak navečer u grad da kupim kartu za subotu kako sam cijeli tjedan to odgađao, a kad tamo u sustavu Eventim karte rasprodane već nekoliko dana. Sreća moja što me mladić u dućanu gdje obično kupujem karte poznaje pa mi kaže da odem i na blagajni kluba kupim kartu. I bi tako hvala bogu kupim kartu za subotnji koncert. A priča ima i svoju uvertiru koja bi trebala izgledati ovako. Zašto sada EKV? Zašto ne EKV prije 20 ili 25 godina? Kako se dogodilo da sam propustio jedan dio muzike koja je živjela i rasla na ovim prostorima tijekom osamdesetih i ranih devedesetih godina? Priča je veoma jednostavna i poučna za svakoga. Supruga i ja imamo dva sina jedan rođen 1977 i jedan 1978. Pa bih ja sada volio vidjeti nekog da bez pomoći bližnje i daljnje familije odgaja djecu i prati muzička zbivanja sa svom pozornošću kojom ista to traži. Jednostavno to nije bilo izvedivo. Da bili smo mladi i u tim ranim godinama naše djece ona su nam bila najvažnija na svijetu dok je sve ostalo bilo u drugom trećem ili ne znam kojem planu. Ispravno? Ne znam, ali vjerovali smo da je ispravno.

Eto priča jednostavna, a nastavak još jednostavniji. Kako sam posljednjih desetak godina dosta intenzivno posvetio sakupljanju muzike i preslušavanju zaboravljenih stvari, te otkrivanju novih u tom istom otkrio sam i EKV. Da, bile su mi neke melodije u glavi i naravno da sam ih čuo ali ne dovoljno pažljivo i ne sa tolikim znanjem o njima samima. Jer njihova muzika je njihov život, a njihov život je njihova muzika. I nikako se ni smije odvojiti te dvije stvari. U članovi grupe su stvarno bili predivni ljudi. I sve njihove tragedije ako ih možemo tako nazvati i sav njihov trud i ljubav za glazbu pretočili su u svoje pjesme koje su trajne i neizbrisive. Pjesme koje će živjeti još dugo među nama i našom djecom i novim generacijama. I zato sam sa posebnih žarom očekivao nastup muzičara koji imenom In Memoriam EKV dočaravaju svu raskoš pjesama koje su proizašle iz krila EKV.

I? Oduševljen! Nastup skupine kao cjeline i samih pojedinaca probudio je u meni sve bure moje prošlosti i izazvao neviđenu poplavu emocija. Šta kazaati za same glazbenike nego samo sve pohvale. Marko Milivojević u svojoj 53 godini jednako je dobar kao i na početku karijere, a basista Dragiša Uskoković pokazuje svu snagu vrsnog bas gitariste usprkos brojnim tehničkim problemima i šteta je što nismo čuli kombinaciju klasičnog basa i gitare no bit će još prilike. Svakako me iznenadio i Theodore Yanni svojom mirnočom i nenametljivoću te odličnim solo dionicama. Nakon njega na pozornici se u drugom djelu koncerta pojavila Tanja Jovičević te nas svojim glasovnim bravurama oplemenila za još jedan nadasve poseban događaj. Predrag Stevović na gitari i Dejan Tomović na klavijaturama skladno su zatvorili cijelinu grupe kojoj zasigurno največi pečat ostavlja Aleksandar Sarajlić koji svojim glasom te snagom nastupa daje onaj pravi istinski prikaz EKV. I tek njegovom pojavom i nastupom, a naročito u suradnji sa Tanjom Jovičević dolazi do izražaja sva ljepota i snaga zvuka EKV. I vjerujete i Magi i Milan i svi ostali mogu biti ponosni na takve ljudi koji se nesebično predaju zvuku EKV i isti prenose nama svim žarom i svom svojom ljubavlju.

Video projekcija koja se tijekom koncerta odvijala imala je svoje mane i svoje prednosti no u svakom slučaju nije bila zanemariva i skladno se uklopila u cijeli događaj. Organizatoru možemo zamjeriti na sitnim tehničkim problemima, a ja osobno bih dodao pitanje zbog čega se nigdje ne spominje grupa Krug?

hobotnica // 09/02/2010