Zagrebački skvot Medika otvorio je nedavno novu salu za koncerte u prizemlju. Zbilja fenomenalan prostor, odlično zvučno izoliran, postoji i šank, dio za štandove s distribucijom, garderoba, fenomenalno stvarno! Izvana se zvuk nimalo ne čuje, tako da se organizatori više ne moraju bojati sitničavih stanara koji su zbog buke običavali zvati panduriju. Na katu se skupila ekipa jer je vani bilo hladnjikavo, a neki stvor mi se zabio u noge. Kad ono,pas! Aha, da, u Mediki sam, pseta sveposvud. Medika je kao ideja i kao realizacija je, koliko primjećujem, odlična stvar, no jedna stvar me smeta: pored tolikih aktivista, zašto se nitko ne potrudi srediti nered u dvorištu? Nisam šminker koji pati od reda i finoće, ali zbilja je besmisleno da dvorište izgleda kao smetlište, skoro sam se satro na ona prokleta drva koja je netko pametan nabacao baš na same stepenice, a onda sam se sapleo u neko mrtvo granje kod onih garaža dok sam išao obavljat neki biznis s obzirom da je u WC-u totalna gužva. Neki biseri su se sjetili ugrijati se zapalivši vatru u limenoj bačvi, a palili su smeće pa je sve smrdilo. Nije bilo niti ugodno, a bogme niti ekološki, tako da se to grijanje direktno kosi s kojekakvom aktivističkom ideologijom koju i sam ponekad forsiram (tko ne reciklira, neprijatelj je).

Svirka je počela oko 23h, prvi bend je bio zagrebački Petnaesti Čeh, kojima je ovo bio debitantski nastup. Radoznalo smo se okupili pred binom čekajući neke klince, no nisu to bili klinci već pravi, veliki odrasli ljudovi čija se glazba može jednostavno opisati kao "pankčina". Dobri, brzi,žestoki, s dva vokala (muški i na moje oduševljenje i ženski). Ugodno iznenadivši svojim energičnim agresivnim nastupom. Pjesme neću nabrajati, jer set lista koju sam pokupio s bine nosi radne nazive. Drugi i treći bend bih opisao zajedničkim rečenicama: drugi je nastupio Sand creek massacre iz Nizozemske, a treći Melete iz Slovenije. Oba benda sviraju žestoki hc/crust, za Melete je u opisu na plakatu stajalo "melodični" (zar postoji melodični crust)?. Žestina, buka po "crti", urlanje, vrisak. Totalna bol i patnja! Vokali oba benda imaju dredove (ne znam koja je furka da baš svi krasteri moraju imati dredove), a publika sličnog izgleda zadovoljno ih je služala, uživala i smješkala se očito dobro nastupu. Drugi su, pak, s rukama na ušima bježali van, a jedan momak mi je kroz suze rekao "ovo je tako loše da se ne može ni opisati". Okej, o ukusima je komplicirano raspravljati jer bend očito ima svoju publiku. S obzirom da me nisu zanimali krstario sam hodnicima Medike, dvorištem, maltretirao nekakvu luđakinju koja non stop priča o žlicama (kasnije me kresnula nogom u glavu dok su je dizali u prvom redu), a u dvije fotke koje sam snimio čini se da bi joj košulja zašivenih rukava odlično stajala. Na distribuciji sam se počastio kompilacijskim cd-om nekakvih čeških i poljskih bendova (preslušao sam, valja!), a na šanku sam dobio zabranu naručivanja jer sam se curi koja poslužuje obratio s "gospođo", pa mi je odbrusila da ovo nije 18. stoljeće, gospođe i gospođice više ne postoje i nek joj se više na obraćam ukoliko želim pivo.U pravu je, mudro zbori! Nisam ja staromodan, nego volim provocirati, samo eto neki se odmah zapale (konobarica s DOF-a me isto odbila posluživati nakon što sam je pilio kak može s toliko godina na grbači biti gospođica). Četvrti bend imao je nastup prilagođen ukusu većine: bio je to tročlani srpski psychobilly sastav Čikine bombone (iliti finije, Grandpa's candys). Dečki su krenuli sa svojom verzijom "House of the rising sun", preimenovavši je u "Psycho in New Orleans". Uglavnom su svirali obrade od Misfitsa sam skužio dvije, "20 eyes" i "Last caress". Mislim da su imali svega dvije ili tri autorske stvari, jedna je "Vampirella".Bilo je tu izuzetno zanimljviih obrada poput "Sounds like a melody", "It's not my problem", dok je instrumental "Catalina" neodoljivo podsjećao na Bambi molesterse. Reakcija publike bila je uglavnom plesna, nakon svake pjesme simpatični Srbi dobivali su aplauz, te se povukli zadovoljni s pozornice kako bi nastupio zadnji bend. Peti su bili talijanski prilično popularni Offenders, koji sviraju kvalitetni ska iako sur elativno friški (osnovani 2005.). Originalnim ritmom i atraktivnim melodijama rasplesali su sve u publici (skinse, pankere, rokabiličare, luđakinju sa žlicama). Spontano su bez planiranog redoslijeda odsvirali "Action reaction", "Wake up rebels", "Hooligans reggae"... Tumaravši po prostoru tražeći nekog frenda, našao sam još bolju stvar -drvenu stolicu, koja je bila osamljena i tražila društvo slatkastog momka poput mene. Sjeo sam na nju, lagano cugao pivicu, zatvorio svoje predivne oči i mislima odlutao nemam pojma kako, uljuljkan melodijom ska verzije Clashovog hita "I fought the law". Kada sam oči otvorio, svirka je bila gotova i ljudi su se pomalo razilazili. Opet se dogodilo, zaspao sam! Nema veze, nije ni prvi ni zadnji put - s razlikom da me čupava "teta iz banke" slikala i poslije mi smiješeći pokazivala kakot o izgleda dok reporter terapije zaspe usred svirke. Bilo je skoro 4 dok je koncert završio, gotovo nepojmljivo za Zagreb! Koncert odličan, posjeta solidna (oko 200 ljudi), sve više bilo bi možda i previše jer se od gužve ne bi moglo disati. Organizatoru pohvala, bendovima zahvala na ugodnoj svirci. Ovaj koncert samo je dokaz da raznorodni bendovi u Zagrebu mogu bez problema naći svoju publiku. Ljudi su malko gunđali što je upad 40 kn, ali ipak su bila 4 strana benda, tako da ubuduće malko više štedite il se odreknite mrtvih cigareta i sličnih gluposti. Lako je glumiti pankera i pisati propovjedi, po fejsbuku i širiti ideale, a kad treba platiti upad, onda je sve važnije od toga. Kupnjom ulaznice pomažeteorganizatoru, bendovima i samim tim osiguravate da i ubuduće uživamo u ovakvim koncertima - nažalost neki nikako da shvate.

matej perkov // 22/02/2010