Tek poslijepodne, na dan koncerta, kad sam išao podići akreditaciju i vidio parkirane automobile iz pola europe, fanove koji kampiraju i dvadesetak šlepera s opremom parkiranih kod zagrebačke arene, dobio sam osječaj koliko su RAMMSTEIN zapravo veliki band i koja je to ogromna mašinerija sa vjerojatno 50-tak zaposlenih ljudi koji hektično jure u i oko dvorane da bi nam priredili spektakl o kojem će se još dugo pričati. Oko 20 sati, pred još polupraznom dvoranom, svojim insdustrial zvukom i nastupom su nas COMBICHRIST pokušali uvesti u ono što neki fanovi ovdje čekaju već mjesecima. Combichrist su solidni ali pomalo naporni. LAIBACH ili SWANS to puno bolje rade.
Točno u 21 sat. pred skoro pa punom dvoranom, RAMMSTEIN kao da probijaju stijenu u nekom rudniku ili tunelu, obasjavani zaslijeplujućim svijetlom iz pozadine, izlaze na nevejrojatnu veliku pozornicu i počinju sa "Ramm-stein" svoj skoro dvosatni spektakl zvuka, slike i vatre . Fenomenalna pozornica, scenografija i efekti besprijekorno funkcioniraju sa njihovom glazbom i čine jednu, skoro pa nadnaravnu, cjelinu. Jedino što smo, mi iz zadnjih redova, možda mogli zamjeriti da je pozornica bila malo preniska pa Tila često nismo mogli ni vidjeti. Ali kada sam vidio da konstrukcija pozornice ide skoro do stropa shavtio sam da je prostor maksimalno iskorišten. Zvuk je bio dobar. Bio je "onak" dvoranski. Nije to to. Nije sve baš bilo kristalno čisto ali to je danak betonskim zdanjima u kojima RAMMSTEIN sviraju. Čuli smo skoro sve hitove (nije bilo "amerike") iz njihove 10-godišnje karijere, od "Du riechst so gut" i "Du hasst mich" do najnovijih "Pussy" i "Du tust mir weh". Na bis su svirali "Hier kommt die Sonne" i tu je onda bio raspašoj. Skoro 2 sata prošla su ko u trenu a stage, vatra, rakete, petarde, dim i milijon crnih, crvenih i žutih papirića će nam ostati još dugo u sjećanju. MEGAGEIL !!!

le figuar de kranque // 22/03/2010