Dvije večeri za redom, u utorak i srijedu, održana su dva izlučna polufinala ovogodišnjeg HGF-a. Prvo slijedi raport od utorka kada je pobjedu odnio čakovečki kvintet Larva. Večer koji je kratkim uvodnikom najavio Siniša Bizović, otvorili su zagrebački progressive rockeri PETI ZID koji su lani na Novom Zvuku, 26.XI 2009. ostavili odličan utisak. Večeras su imali peh što se tiče tonske probe koja je kasnila, pa su odmah nakon nje, onako poluspremni, ostali na pozornici i počeli sa svirkom. Jest da im je prva skladba zvučala 'šuplje', no s vremenom su se tonski parametri posložili na svoje mjesto jer niti sam tonac nije znao da li je svirka počela ili je još uvijek u fazi pripreme. No, kasnije je bilo sve ok... Budući da sam ih već gledao, ovaj zagrebački kvintet sa frontmanom Kikijem (Dragan Kalinić), samo je ponovio okvirnu sliku nastupa od prije nešto manje pet mjeseci. Premda njihova glazba odiše eklektičnim stilom koji se temelji na zvuku sympho/progressive bandova iz 70-ih, relevanto je prisutan i njihov kreativni autorski doprinos sa vrlo zahtjevnim aranžmanima u kojima ponekad ima i neočekivanih izleta u eksperimente ili kompleksnije glazbene zahvate. Na temelj hard-rock/bluesa sa specifičnim gitarskim riffovima i raznolikim dionicama u kojima se nerijetko pojavi i psihodeličan akcent, imaju kompozicija u kojima koriste usnu harmoniku ili pak, odu u vratolomno zapetljane aranžmane koji su očito preteški za neki striktan pojam komercijalnog. Iznenadili su sa svojim spojem harda i progressiva, a u nekim trenucima dozvali su i djeličak kompleksnosti King Crimson i ranih Genesis, a na kraju, sa jednom od najbržih skladbi i na daleko friškije Pain Of Salvation. Imali su odličnu podršku publike, te su, cjelokupno gledano, ostavili vrlo dobar dojam. Naredni LARVA, su kvintet iz Čakovca u sastavu Teo Petran (vokal, gitara), Adrijano Valpatić (gitara, prateći vokal), Marko Lajtman (bubnjevi), Zoran Ratajec (bas) i pridruženi član, momak na klavijaturama kojem nisam nigdje pronašao ime. Čudno, na njihovom myspace-u se vode kao kvartet bez klavijatura... Postoje od 2007., te su se večeras predstavili kao spoj žešćeg indie-rocka s povremenim elementima grunge ostavštine. Svoj polusatni set su ispunili sa samo tri kompozicije (tekstovi su im na hrvatskom jeziku) koje su pokazale da su aranžmanski vrlo dotjerani, a u pobližem kontekstu podsjetili su na kombinaciju zagrebačke Grette, te Alanis Morrissette i Pearl Jam, mada kao svoje uzore između ostalih navode Foo Fighters i The Killers. No, u principu, to sve je tu negdje - s emotivnim tekstovima i žešće nabrijanim nabojem, onako, klasično srednjestrujaški što im daje šanse za daljnje, možda i uspješne perspektive.

Kao gosti večeri, izvan natjecateljske konkurencije, nastupio je furiozan trio LUFT, inače naši dobri poznanici koji svakim svojim koncertom izmame gromoglasne aplauze. Lani su na HGF-u osvojili treće mjesto, a momentalno su u fazi rada na albumu, te im je ova svirka došla kao odlična proba da vide 'kako stvari dišu'. Po običaju, odradili su fantastičnu svirku uz, sada već 'klasike' poput hita "Ona hoće još", te "Barbara" i "Idemo u škole". Jedva čekamo album... Treći band u večerašnjoj takmičarskoj konkurenciji bili su HELLBOUND, mlađi metal/ hard-rock band iz Bedekovčine i Zaboka kojima je ovo drugi nastup na HGF-u. Lani su također sudjelovali u polufinalu koje je održano u Saxu, no tada nisu imali dovoljno sreće... Ovaj puta su se zaista sjajno pripremili, u međuvremenu su postali uigraniji i zreliji, objavili su demo EP "Weapon Of Choice", te se naoštrili poput turskih sablji. Odmah kada su startali s instrumentalom, bilo je jasno da su napredovali 100%, a u nastavku, premda su im sve kompozicije otpjevane na engleskom jeziku, prikazali su odličan metal-rock u granicama rane Metallice s nezaobilaznim elementima AC/DC (jednu stvar su posvetili Bon Scottu) i Motorhead. Jednostavno, napredak je jasno uočljiv, tako da i neke starije pjesme sada zvuče puno žešće i dinamičnije, a njihov lider i gitarist Bruno Vrgoč počeo je pokazivati strastveni smisao za pravi metal-rock performance. Njima očigledno treba veća pozornica, jer su u svim onim svojim energičnim ekstazama pokazivali da za urnebes trebaju nešto više slobodnog prostora da se sa instrumentima (a i dugim kosama) razmašu do mile volje u skladu sa energijom i koncizno odsviranim kompozicijama. Posebno upečatljive bile su izvedbe skladbi "Roadkill", "Sledgehammer" i "Hellbound", te im se moguće smiješi ulazak u finale... Posljednji sastav, DOWNCAST ART iz Karlovca, biti ću iskren, gotovo da sam odslušao 'na jedno uho' jer sam imao muke sa digitalnim foto-aparatom kojem su 'crkavale' baterije (nisam uspio naslikati niti jednu fotografiju), pa su mi ostavili prilično mlak dojam. Inače, band je osnovan u proljeće 2006., a čine ga Iva Grdić (vokal), Zdravko Smenderovac (klavijature), Kristijan Radeka (gitara), Tomislav Španić (bas) i Saša Fajković (bubnjevi). Ono što sam imao prilike čuti u mojoj frustraciji sa digitalcem i besomučnim traženjem rezervnih baterija koje nisam ponio, bila je sympho-metal verzija nalik na Nightwish i Within Temptation, no primjerice, za razliku od vrlo sličnih Agharti koji su netom prije tjedan dana na istom mjestu osvojili drugo mjesto i prolaz u finale HGF-a, ovi karlovčani su ipak ostavili daleko slabiji dojam što se na koncu pokazalo i na ocjenama stručnog žirija.

Na kraju, po običaju, proglašen je pobjednik, Larva, a za drugi band iz ove večeri, žiri će naknadno odlučiti pošto se okonča posljednje polufinale iduće srijede, 21.IV 2010., naravno u Saxu.

horvi // 16/04/2010