Vrućina i prženje koje nas uveseljava ovih dana, traje već neko vrijeme a kako stvari stoje bit će nam i još veselije i kad bi imali opciju farbanja teksta u editoru ovo veselije bilo bi crveno kao chilli i pekle bi vas oči od toga. No eto protiv toga ne možemo ali zato odemo tu i tamo na neki koncert. Kao i svaki put dosad za gozbu su bili zaslužni ljudi iz Vrbovečke udruge mladih koji su unazad zadnjih devet godina ugostili brojne domaće bendove popraćene etabliranim stranim imenima.

Iz Zagreba stigosmo taman kad su svoj nastup završavali domaći (čitaj lokalni) bend T.H.E. i prvo što mi je dospjelo do ušiju bila je stvar (ako se ne varam) od Ivane Banfić ''Šumica''. Nismo ih uspjeli ni poslikat pa smo se zaputili prema šanku snimajući prostor na kojem se održavao festival. Prostor je bio taman tolik da ne bude gužve a na pivo ili sok nismo čekali duže od minute. Sve na dohvat ruke no kako se uskoro na bini pojavila zastava Dubioze Kolektiv pojavila se i sumnja da smo propustili i ostala dva benda te da nam ostaju za poslušati samo oni i Kultur Shock. Kako se bližio početak nastupa, sva razvodnjena ekipa slila se na livadu ispred bine pa smo tek tad dobili dojam kolko ljudi ubiti ima. Ekipa iz Dubioze trenutno je u naponu snage i neumorno sviraju na gotovo svim festivalima u regiji a osim njih održavaju i solo nastupe. Od kad sam ih prvi put vidio, vremenski period do idućeg susreta bio je sve kraći i kraći da bi na kraju spao na nekoliko puta u zadnjih mjesec dana. Kako znam da nisam jedini kojem se desila takva situacija nije me to posebno brinulo. Unatoč učestalim nastupima Dubiozini fanovi su sve brojniji i ukoliko se taj trend i dalje nastavi, DK će očito svirati gdje god treba a to njihova publika očito zna cijeniti. Sam nastup im je barem što se tehničke izvedbe tiče na zavidnom nivou i gledajući zasebno članove benda, svaki svoju ulogu obavlja zavidnom lakoćom. Tokom koncerta nisam uspio primjetiti niti jedan krivo odsviran bubanj, gitaru, bas ili bilo što drugo, makar sam se zbilja jedan period koncerta trudio pronaći grešku, to mi nije polazilo za rukom i svaki put bi se ulovio kako sad već skakućem ko klokan uokolo ne mareći za takve gluposti. Koliko god da su dobro svirali neka praznina se osjeća kad bi na red došle stvari tipa ''Triple Head Monster'', ''Receive'', ''Oni dolaze'' ili pak ''Marijuana'' na kojima je uglavnom vodeći vokal bila Adisa za vrijeme kada je bila u bendu. Te stvari na kojima nje sad više nema (al ovo zvuči srcedrapajuće) više ne zvuče toliko močno kolko se god ostatak benda trudio da to nadoknadi. Ovaj put se pojavila i još jedna ne toliko česta lajv poslastica. Kako su KS nastupali odmah nakon DK, tu se negdje motao i Srđan Jevđević sve dok ga nisu pozvali kako bi zajedno s njima otpjevao ''Stav'' na što je Gino normalno pristao a sve je skupa ispalo odlično. Odsvirali su mješavinu sa svih svojih albuma i vraćali se i na bis no oko 23h okončali su svoj nastup. Ponovno smo instinktivno putem krda krenuli prema šanku zadovoljiti naše primarne potrebe i razgledati štandove na kojima se moglo naći stvarno povoljnih stvari, pogotovo albuma raznih bendova. Bilo je tu i raznih majci, beđeva, a neki časopisi su se čak dijelili za đabe.

Ne dugo zatim na binu se penju Kultur Shock. Bend koji je podosta aktivan, kako na Balkanu tako i van njegovih granica. Ne toliko česti kao Dubioza no možete ih uloviti barem dva puta godišnje. KS od albuma Integration nemaju ništa novo za predstaviti a koncerti im u principu zvuče isto kao i prije njega. Do nedavno sam mislio da je to zato jer jer sam sve albume prije preslušao bezbroj puta i Inegration mi se, kad je izašao u prodaju, nije nikako mogao uklopiti što zbog nastalih promjena u bendu što zbog drugog zvuka kojim su zaokružili taj album. On je zvučao na neki način više industrijski i pun naoko nezamjetnih suprotnosti u glazbenom smislu i jednostavno to nije bio baš taj đir koji su provlačili kroz prijašnje albume. No kroz vrijeme to se promjenilo pa unatoč tome što odsviraju barem pola tog albuma, pjesme su izgleda uspjele pronaći pravi put do uha i sjesti na svoje mjesto i savršeno se uklopile u setlistu. Njihove koncerte obavezno prati pogo koji ponekad zahvati i dobar dio publike koja nije baš namjeravala sudjelovati, no sve je to djelić jedne cjeline koja se stvara na njihovim koncertima. E sad kad sam već spomenuo vručinu na početku teksta, nije bez vraga, pa da objasnim njezine nuspojave. Ne one koje prouzrokuje u obliku fizičkih/zdravstvenih smetnji već u jednom sluzavijem obliku. Naime, kako je bila relativno topla večer a na livadi ispred bine temperatura se popela i koji stupanj više, našlo se tu i nekoliko (pa sve više i više) likova koji su skinuli majice i vrhunac bi bio taj kad se netko obliven znojem očeše po tebi, tvojoj pivi, cigareti ili bilo čemu ostalom. Možda bi bio drugačijeg mišljenja da se skinuo netko iz ženskog dijela publike, no opet, tu si nismo mogli pomoći pa smo nastavili pratiti nastup. Izredala se gomila stvari sa svih albuma osim ''Live in Amerika''. Možda bi bilo dobro da su nam za kraj na bisu otpjevali Zoru, no to se nije desilo i njihov nastup sa dva bisa završio je oko jedan iza ponoći.

Kako smo bili uvjereni da smo na početku propustili ostala dva benda koja su svirala prije T.H.E., kolega i ja krenuli smo drugim putevima. Malo smo zavirili u Garažu (klub u čijem se dvorištu održava festival) no tamo se trenutno puštala razna trash glazba od koje smo dobili poriv otići do šanka. Usred priče s domaćim ljudima za šankom doznajemo da Ruiz i Floys tek trebaju nastupati. To nas je nemalo obradovalo i tad smo si postavili pitanje zašto nikog prije nismo pitali. Nakon KS-a na binu se popeo bend Ruiz. Rock bend sastavljen od troje muzičara iz Zagreba i iako neki članovi sviraju u dosta različitim bendovima zajedno izgledaju dosta dobro no... Previše su izgledali sterilno naspram buntovne Dubioze i balkanskog hc-a Kultur Shocka. Dobra ideja organizatora je bila ta da se svirka održi do iza 3 sata iza ponoći no raspored sviranja bendova nije išao na stranu zadnja dva. Kako su se ljudi dobrano iscpili nakon DK i KS-a, jedan dio je otišao svojim putem, neki su se rasštrkali okolo, neki su otišli u prostor Garaže a tek nekolicina je pratila njihov nastup. Još manje ljudi je slušalo zadnji bend te večeri, Floys. Dečki su isto domaći bend kao i T.H.E. no izvedba im nije izgledala uštimano. Svirali su neke od autorskih ali i tuđih stvari poput ''Mršavi Pas'' od Majki. Kako se bližilo tri sata ujutro, Floys su lagano završavali svoj nastup a paralelno s tim muzika u Garaži prerasla je u mješavinu kakvu su sposobni samo rijetki DJ-i puštati ali u pozitivnom smislu. Bližilo se pola 4 a nama je na pamet pala crna misao buđenja u pola 7 i kretanja na posao pa smo se brže bolje otpremili prema Zagrebu. Drugi dan na osobnu žalost nismo bili u mogućnosti prisustvovati festivalu za što mi je i sad na trenutke žao jer prvi dan je pružio stvarno dobar provod a ne sumnjam da takav nije bio i drugi.

mario m. // 16/07/2010