Odmah po dolasku na željeznički kolodvor u Generalskom Stolu čekao nas je vojno zeleni bus i odveo do mjesta festivala ili smo mi barem tako mislili. No tu priča tek počinje i od tog mjesta trebalo je sa svom opremom za kampiranje propješačiti cca. četiri kilometra makadamske ceste kroz šumu, što je nekima teško palo no ne i nama. Na ulazu ok ekipa a zaštitari su nas samo kulturno pozdravili što nam je popravilo raspoloženje pa smo požurili do kampa. No kamp je bio pun tako da smo šatore, kao i otprilike trećina kampera, postavili van ograde predviđene za to. Taman prije 20h na bini su svirali The Pint i mada su se činili kao sasvim solidni celtic/punk/rock publike jedva da je i bilo ispred a valjalo je još razgledati i punkteve s hranom i pićima. Zgodan je bio šator s domaćom i vegetarijanskom hranom no osim njega nije bilo ništa specijalnijeg od klasične klope za takve prigode. Super stvar je bilo i bankomat priključen preko posebnog linka za koji su za tu prigodu dovukli antenu i ogroman agregat koji će to sve pogoniti. Te večeri imali smo prilike vidjeti Cherkezi United, Hren, Udriground, Gretta i Spremišta prije hedlajnera St!llness, The Talco, Ramba i Six Packa i tek smo se tad malo bolje posvetili izvođačima. Naime svi bendovi do Stillnesa morali su svoj repertoar izvesti u najdužem roku od 30 minuta a bilo je i nastupa koji su trajali čak i 20 minuta. Tako se izredalo šest bendova u nekih tri sata i taman da odeš po pivo i zapališ cigaru a već je završio bend koji je svirao, odsvirao idući, a ti sve vratiš na treći bend, što je bilo malo konfuzno. No stvar se stabilizirala s dolaskom Stillnesa na koji se konačno skupila pristojna publika a ista stvar se desila i za vrijeme nastupa Talcoa jer su konačno oni dobili pristojne termine. Njihova svirka vidno je zapalila većinu prisutnih a mali predah dopustio nam je tek Rambo Amadeus. Zadnji te večeri svirali su Six Pack ali dosta ljudi tad je već bilo u šatorima a i nas je umor lagano tjerao prema našim tamo da smo ih do kraja poslušali ali sa stražnje strane pozornice. Buđenje u šatoru pored rijeke sa koje je lagano čuje slap, u ranu zoru, pa ni nakon naporne večeri, ne predstavlja ništa drugo nego zadovoljstvo, baš dobar filing. Iz šatora pogled na rijeku, još uvijek tišina okolo kampa, a posebni gušt je okupat se ujutro u rijeci koja ispere svo zlo koje smo skupljali u sebe večer prije. Preko dana se pak mogao iznajmiti gumeni kanu (na koji se moralo čekati i preko sat vremena), okušati se u streljaštvu, chillati na nekom od bazena koji su prirodno nastali neposredno prije samih slapova, super filing i preko dana. Svaki dan festivala nekoliko sati tu je bio i kombi/dućan sa hranom.

U subotu se, što se rasporeda satnice bendova tiče, nije ništa promijenilo pa smo neko vrijeme ostali u kampu u kojem se sasvim solidno čulo sve što se dešavalo na pozornici a zanimljiviji su bili Dosh Lee, koji su dosta podsječali na R.A.T.M. i Disciplinu Kičme, barem kad su u pitanju bile gitare. Taj dan svirali su još i Srž, PSD, Sane, New level i Hard Time koji su čak i iznenadili svirkom. Ponovno su tek Antenat dobili dovoljno prostora da odrade normalan nastup pa se već na početku njihovog nastupa velika većina dovukla ispred pozornice. Nakon odličnih rasta Elementalu je skoro pošlo za rukom da napravi istu stvar kao i Rambo večer prije, no Elemental ima podosta hitova koje je večina prisutnih znala, ako niš drugo, sa radia.
Kako smo drugi dan ustali prije sedam ujutro, dan proveli uglavnom na rijeci, što u kanuima ili na kupanju i trpajući razna ''zla'' u sebe morali smo se pomiriti da Lorda Bishopa i Larvu poslušamo sa stražnje strane pozornice.

Nedjelja ujutro, sedam sati i kava mi dolazi ispred šatora. Ništa, opet ustajemo rano pa na kupanje. Dosta ljudi je već prije podne pokupilo stvari i otišlo a nama su na pamet padale razne ideje za javit u firmu i otvorit bolovanje samo da ostanemo još koji dan uživati. Na djelu Mrežnice gdje se održavao festival je zbilja prekrasna priroda i prije hladnijih jesenskih dana planiramo još barem jedan vikend provesti tamo. Ako niste nikad do sad, imate sat i pol vremena autom od Zagreba, uzmite šator i uživajte. Ne bi mogao procijeniti što je čemu više pomoglo, barem što se ugođaja tiče, Mrežnica festivalu ili festival na Mrežnici. Munfest vidimo se i dogodine.

mario m. // 29/08/2010

> vidi sve fotke // see all photos