Nakon ljetne stanke Brujači su nastavili s koncertnim i diskografskim aktivnostima, te su tako uz ovu svirku promovirali i svoj najnoviji singl "Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne" (7 puta) u izdanju Menarta.

Staro zagrebačko r'n'r okupljalište ovog utorka je udomaćilo Baru s Brujačima, a kao predgrupa nastupio je dvojac SCENA koji se više ne zovu Galiot. Momci su otprašili svojih pola sata sasvim korektno, ali budući da se nisu adekvatno snašli sa zvukom, djelovali su prilično šuplje. Naime, ograničeni samo na bas gitaru, bubnjeve i dva razdvojena vokala, evidentno je da u ovome momentu nemaju odgovarajuća riješenja kako i na koji način da popune šturi kompozicijski kostur. Gustav sasvim solidno svira bas, ima fino razrađenu kombinaciju ritmike, melodija i solo dionica, ali u cijeloj slici sa bubnjarem Domagojem ostavlja puno praznina koje je u ovakvoj ograničenoj instrumentalističkoj kombinaciji vrlo teško ispuniti na način kojim prezentiraju svoj duet stil. Ići u ovakav kompromis svakako treba imati hrabrosti poput Koje koji je još prije 30-tak godina s Disciplinom kičme ostvario revoluciju u tom pogledu, no za tako nešto momci će morati još puno istraživati da pronađu svoj pun zvuk. Tu bi trebali poraditi osim na distrozijama, eksperimentima, možda čak i na loop tehnici, ali prvenstveno se moraju potražiti u aranžmanskim detaljima da ispune praznine koje ovakve kakve jesu rezultiraju samo suhoparnim kosturom. Bas gitara, vokali i bubnjevi. Preskromno, mada imaju zanimljive pjesme na hrvatskom jeziku. A obradili su i Hendrixovu "Purple haze". Okey, razvijaju se, a uz mentora Baru ako im pripomogne sa savjetima, taj proces sazrijevanja će ići znatno brže. Nije u pitanju svirka, već zvuk. BRUJAČI su opičili dobrih sat vremena fantastične svirke, onakve kakva se i očekuje od prekaljenih instrumentalista gdje vođa Bara ima pozamašan glazbeni dosje od punih 30 godina. S ovakvim liderom koji ima sjajnog Franca na gitari (Peach Pit) i Viktora (Dosh Lee) na bubnjevima ne može se dobiti nikakav smandrljotak od benda. Ta ekipa je toliko koncizna da je sasvim nepotrebno tražiti nekakvu pogrešku ako je uopće ima. Franc je čitav koncert prodefilirao svojim sjajno uvježbanim i ispolirano kristalnim zvukom kroz noise, rock, funk, blues, hard riffove, solaže, ambijente, math/post/indie-rock i dobar dio koječega što se u gitarističkom r'n'r svijetu može pronaći u posljednjih 40-tak godina. Čovjek naprosto obara svojim inteligentnim riješenjima kako, zašto, gdje i kada što staviti u kompoziciju, tako da su neke skladbe dobile sasvim nova sazvučja, primjerice hit "Santa Ana" u koju je večeras odlično uklopio hard-rock riffove. O Bari bi se moglo govoriti danima, taj gospodin je prava kolekcija stilova baziranih na distorziranoj bas gitari i svega čega se dotakne pretvara u vrhunski dotjeran smisao bez obzira bile to noise, reggae, post-punk, punk, rock, hard, blues ili neke druge sheme. A kada se u tu cijelu priču nadoda Viktor sa svojim skladno razrađenim tehnikama ritmova i pratećim vokalima, jednostavno vam cijeli band u svojem šarolikom spletu svega i svačega oduzme dah da gotovo prestanete razmišljati da li je neka pjesma u ovom ili onom stilu, te da li vam se dopada ili ne. Osim što su s glazbenog aspekta, po mojoj skromnoj procjeni, momentalno najpotkovaniji hrvatski rock band s noise predznakom (slobodno tumačiti po željama), njihove pjesme su sadržajno jasne i usmjerene ka najširoj publici, te nemaju nikakvih vrludanja po eksperimentima i nasumično lelujavim referencama. Tekstovi na hrvatskom jeziku (uz dvije zafrkancije na španjolskom i njemačkom), ovaj puta su nešto razgovjetnije interpretirane brundavim Barinim vokalom, a između ostalih, nametnula se jedna posve nova pjesma, "Obješenjak" kao mogući potencijalni hit. Kaže Bara da glazbu za nju ima još iz vremena starih Brujača odprije petnaestak godina, samo nije znao šta bi tada s njome, a tek nedavno mu je sinula ideja za tekst i cijeli smisao. U punom sjaju, pjesma je fantastičan pogodak za pijanke, tulume, novogodišnje proslave, rođendane, maskenbale... sa nadvikavajućim unakrsnim vokalima i obiljem maliganske vrlo vesele atmosfere. Također su odsvirali još jednu novu skladbu "Trans", a ostatak repertoara činili su sve sami biseri gdje se ne zna koji je bolji od kojega - "Dođi, dođi, dođi", "Daj, daj, daj", "Uranela", "Apfelstrudel", "Skrivač", "Sjedimo na travi", "Gusarska" i ultimativni hit "Valcer" koji im se vrti i na MTV. Na bisu su izveli odličnu "Mašina" i ponovili singl "Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne", pravu kratku i slatku punkersku bombu punu provokativno-zajedljive lirike o sveprisutnom društvenom fenomenu - sponzorušama. Pred Brujačima sada slijedi lagano zahuktavanje i pripremanje terena za pravu komercijalnu eksploziju jer osim sa veoma domišljatim pjesmama, sjajno stoje i u tehničkoj vještini gdje dokazuju da i na opskurnoj aparaturi mogu dotjerati kompaktan zvuk bez obzira na učestalo korištenje distorzija. To su majstori, a njima bez ikakve sumnje pripada mjesto među elitom. Promišljeni su, ne srljaju grlom u jagode i pravi rezultati će kad-tad biti vidljivi.

horvi // 16/09/2010

> vidi sve fotke // see all photos