Koja večer?!!!!!

Ajmo ispočetka. Izuzet ću zijevanje, smrzavanje i dvosatno čekanje da svirka uopće počne, ipak, bio je ponedjeljak, a i oni koji su stigli, stigli su dosta kasno. No doobro, bez kukanja.

Stage je bio spušten na razinu poda smješten lijepo u kut dvorane, a prostor prošaran kutijama za sjedenje. Misli mi lete u smjeru upitnika, jel ovo neka večer lo-fi poetike ili divljaona?!? Ispalo je da je sve viđeno što je na to upućivalo čista iluzija. Oke, kutije su ipak poslužile za one manje hrabre da nešto i vide iz krajnjih redova. Početkom WCIFa ljudi su se nagužvali tik pred band. Idealno za dobru fotku. Karizmatični trio bio je odličan. Od samog starta uigran, brz, zločest, bop, punk, seksi...sve odjednom. Bili dobri - ostali dobri.

Lijepa Kazuko odvrištala nam je No You Don't, Girls, Take Your Time (i druge), taman koliko je uhu bilo drago, a nogama dovoljno da se mrdnu i počnu skakutati. Hellsonic, iliti u ovom slučaju Mr Drumsonic pokazao je svoje vještine dovođenja bubnja do orgazma, ali to nikako nije odvlačilo pažnju od odličnog Dode bez kojeg ne bi ni bilo tog malog neskladnog sklada. Izvrsni i bez bisa (ipak bilo je kasno i bio je ponedjeljak i da bili su samo predgrupa) odsvirali su fantastično svojih 40-ak minuta i uveli nas u atrakciju poslije.

Čula sam svašta o Nobunnyu, čitala pomalo na wikici, pogledala koji video, preslušala albume, ali ipak to me nije pripremilo na doživljeno. Danaheim (bubnjar) ušetao je u gaćama, s velikom točkastom mašnom oko vrata i zečjim ušima i flegmatično sjeo na svoje mjesto. Prva pomisao mi je bila zar mu nije malo, hmm, hladno, i pa kakvi su tek ostali?!? Svi odgovori su se rasplinuli kad su se pojavili i ostali zekani. Nobunny je uz par brzopoteznih 'standupcomedy' fora započeo vruću večer crtićsurfgaragebubblegumsixties rocka. Polugoli Justin, zaista je slika i ton za sebe. Vjerujem da koliko je god ljudi bilo, da je bilo toliko i različitih mišljenja. Ali zasigurno bi se svi složili da je bilo urenbesno interesantno. U jednom trenu skačeš, u drugom zamalo dobiš gitaru u glavu, u trećem pokušaj razbijanja fotoaparata (uz kasniju ispriku), u četvrtom znojavi Nobunny poljubac, u petom vitlajuću kožnu jaknu u facu...nizali su se ti trenuci, ali uz odlične i brze Blow Dumb, Gone For Good, Live It Up. S novog albuma Love Visions animalistički nastrojeni dečki izveli su nam Boneyard i It's True. Vjerujem da ih je bilo i mnogo više, ali rastrgana između slušanja, čagice, fotkanja i opreza neke su mi i iskliznule iz pamćenja. Večer grimasa i dugačkih ušiju, tijelom izraženih pjesama (o majci i bivšoj djevojci) Nobunny i kostimirani band ostavili su nam definitivno osmjeh na licu.

Atrakcija samo takva, na bis se vratila i kao lijep pozdrav za kraj izvela Nobunny Loves You. Goli, prljavi, znojavi, poderanih gaća i samostojećih čarapa, nakon brzo proteklih 50 minuta, povukli su se iza crne zavjese, a ljudi lagano raščistili.

Dojam dan poslije nije nimalo splasnuo. Svakako bi naglasila da je ovo jedan od zanimljivijih, i vizualno i auditivno, koncerata ove godine kojeg ću se rado sjećati. Tko se nije pojavio, magarac je bio...ovo je vrijedilo strganog utorka.

ulysea // 22/09/2010

> vidi sve fotke // see all photos