Do you wanna party with the Bonaparte?

Naša povijest s bendom Bonaparte seže par godina unatrag kada smo provodeći jednu novu godinu u Berlinu, po prvi puta čuli za taj multinacionalni bend (bolje rečeno projekt, ali o tom malo kasnije) sa sjedištem u tom njemačkom gradu. Prijateljica nam je predstavila njihovu glazbu, a zatim smo novogodišnju večer, odnosno jutro, dočekali u nekakvom ogromnom tvorničkom kompleksu u sklopu kojega se odvijao njujurzparti na kakvih 7-8 pozornica. Na jednoj od njih su oko 4 ujutro nastupili i junaci naše današnje pripovjetke i izveli show kojeg se stvarno teško uspoređuje s bilo čim drugim. No, o tom malo kasnije; fast forward u današnje vrijeme i njihov koncert u Grazu, u sklopu klupske turneje kojom promoviraju svoj novi album "My horse likes you" (2010) i koja je djelomično rasprodana unapred, a posvuda doživljava veliku pažnju i uspjeh. Prvi puta smo bili u klubu P.P.C. , pa je red da prozborimo koju i o njemu. Klub koji se nalazi relativno blizu kluba Orpheum kojeg pohodimo često, nas je ostavio ugodno iznenađene - vrlo simpa prostor, s lusterima koji su nas malo podsjetili na Harteru (iako ne toliko upečatljivi), kao neka podosta veća verzija KSETa, recimo to uvjetno. Zabranjeno pušenje u glavnoj dvorani, ali se baš ne trenira strogoća. Što je pak dosta zanimljivo za Austriju i nije prvi primjer kojeg smo tako doživjeli. Te večeri potpuno nakrcat i to mahom mlađih generacija, do koje je kult lika i djela Bonapartea očito već stigao. Jezgro benda čini Švicarac Tobias Jundt, ujedno i jedini stalni član benda, autor tekstova i većeg dijela glazbe. Ostatak te šarolike trupe čini, osim pratećih muzičara, i nekoliko performera / glumaca / eksibicionista koji izvode svoje točke obučeni u pravilu drugačiju odjeću u skoro svakom ili svakom drugom komadu - od vuka, anđela, klauna, kompjutera (!), časne sestre sve do izmišljenih likova. Sami glazbenici su također maskirani na početku svirke, dok grande finale dočekuju polu goli, a neki od njih i više, odnosno manje, od toga. Bonaparte iza sebe ima četiri godine staža, dva studijska albuma, "Too Much" (2008) i spomenuti novi "My horse likes you" (2010), ali i očitu veliku bazu obožavatelja, te glazbenih kritičara koji hvale prije svega njihove žive nastupe. Glazbeno bi Bonaparte mogli opredijeliti kao nekakav elektro trash indie punk rock, ali tek nastup uživo pruža ono po čemu su Bonaparte nadaleko poznati - luda energija i kabaretski show na pozornici, ali bome i luda publika ispred nje. Ako smo prema austrijskoj publici do sada imali stav kao o mirnoj i povučenoj, tu večer su nam pokazali suprotno, gdje smo vidjeli nebrojeno puno crowd surfinga, a o skakanju i plesanju da niti ne pričamo. Bicikl, lažna krv, šampanjac, čips i konfete su samo dio dodatnih drangulija kojima se hrani Bonaparte show, ali tu su i skrbno osmišljeni i izvedeni detalji kao što su promotivni flyery dijeljeni od strane ogromnog zeca prije početka koncerta koji parodirajući američku propagandu pozivaju da glasate za Cannonmana za predsjednika (prejebena lajna "Yes we cannonman!"), a prije prvog bisa smo vidjeli i filmić napravljen u stilu starih nijemih filmova! Svaka pjesma ima svoj prateći program, a ono što nas je pozitivno iznenadilo je da, u usporedbi s koncertom u Berlinu, sve djeluje puno uigranije, recimo čak profesionalnije. Ima glavu i rep, reklo bi se. Opisivati taj koncert na klasičan način nema smisla - reći ćemo da smo doživjeli više od dva sata vrućeg ludila (slike govore više od riječi!) uz valjda sve pjesme sa spomenuta dva albuma od koji su ponajviše feedbacka dobile legendarne "Anti Anti" te "Do You Want To Party" koje su ponovno izvedene i na trećem bisu. Publika je jednostavno bila nezasitna i stalno ih zvala nazad, a bend je opet bio toliko raspoložen da je pozive oduševljeno i prihvaćao. Obzirom da pjevaju na engleskom, ne bi nas čudilo da kroz koju godinu kroče i u naše krajeve, možda čak na neki festival (ove su godine recimo nastupali na velikom njemačkom Southsideu), što im iskreno i želimo. U svakom slučaju su nešto što se treba doživjeti uživo i što se ne zaboravlja tako lako!

I da odgovorimo na, budimo realni, čisto reda radi postavljeno pitanje u podnaslovu ovog članka: Hell, yeah!!

špela + sale // 19/10/2010

> vidi sve fotke // see all photos