Subota, Teatar &TD, 21h, nigdje nikoga. Obavještavaju nas da će koncert kasniti. Dok kratimo vrijeme u praznom kafiću teatra &TD i na televiziji gledamo crtiće i dječje zborove primjećujemo da je koncert prebačen u malu dvoranu. Oko 22.20h djevojka, koja je do tada radila na garderobi, a sada je cjepačica karata, poziva ljude da uđu u dvoranu jer će koncert uskoro početi. Na pozornici su već spremni Carla Bozulich (i njezino cijelo čudo pedala, efekata i razasutih papira) i Massimo Pupillo (iz talijanskih Zu), ali i treći nenajavljeni gost, violinist John Eichenseer aka Jhno (također i član bendova Spool i Crater). Koncert je otvorila teška i mračna ''Evangelista I'', a Carla je vrlo uskoro šetala među nas četrdesetak koji smo se skupili te večeri da je poslušamo, naslanjala se po ljudima i unosila im se u lice. Uslijedio je poprilično čudan prijelaz na Willija Nelsona i njegovu ''Hands On The Wheel'' s albuma ''Red Headed Stranger'' koji je Carla Bozulich u cijelosti obradila i za to pobrala brdo pohvala. Još jedan skok u improvizaciju i noise s Evangelistinom pjesmom ''The Frozen Dress''. Bas Massima Pupilla tutnji, a Carla pjevuši u nekakav dječji mikrofon koji onda vrti snimljene glasove. Uskoro je Carla opet u publici i izvodi novu pjesmu ''E! Talons'', a zatim i nabrijanu obradu legendarnih Suicide, ''Ghost Rider''. Slijedi obrada još jedne legende, ovoga puta jazz blues pianista Mosea Allisona ''Fool's Paradise'' koja je u ovoj izvedbi bila skoro neprepoznatljiva, mračna, usporena i dronasta, a Carla je dubokim glasom više recitirala nego pjevala. Nakon nekih 45 minuta koncert je zaokružila izvedba ''Evangelista II''. Pjesma je završila, Carla, Massimo i John su mirno stajali pred nama zatvorenih očiju dok je zujanje iz zvučnika polako nestajalo. Publika je stajala u tišini, kao da nije sigurna smije li se oglasiti. A zatim se Carla nasmiješila i dala nam znak da je pjesma gotova, a dvoranom se prolomio pljesak koji je trajao dovoljno dugo i bio dovoljno glasan da se trio vrati natrag i odsvira nam još jednu pjesmu, što je Carla komentirala kao savršeno, jer taman znaju još samo jednu, bolje rečeno, valjda je znaju. Nakon te posljednje pjesme Carla nas je pozvala da kupimo nešto s merch štanda kojeg je glumio mali stolić uza zid dvorane s poslaganim CD-ima. Tu ste mogli pročavrljati s Carlom, kupiti od nje CD ili nešto treće. Ne znam koji je razlog ovako slaboj posjećenosti koncerta, ali kako god bilo Carla Bozulich nam je rekla da budući da nas je tako malo, da nas voli barem četiri puta više jer smo došli. Volimo i mi nju i nadamo se da će nam doći još koji put.

ana // 27/10/2010

> vidi sve fotke // see all photos