Ajme luđaka, pa ja ne vjerujem!! Ne znam kad sam se ovako nasmijala na nekom koncertu. Možda na Smackdown u Močvari, ali za njih nisam mislila da su luđaci, samo klinci koji se glupiraju na pozornici. A i repertoar im nije baš nešto. Ali No-Neck Blues band (ili NNCK kako se još nazivaju)... Svaka čast! Ja ne znam... Nevjerojatno nešto. Svi koji ste propustili koncert se možete slobodno lupati po glavi, jer sumnjam da ćete tako nešto skoro imati priliku vidjeti. Prvo su nam se predstavili Azot. Kad su zasjeli na pozornicu i krenuli s muziciranjem mislim da su svi u publici pomislili isto: ''Gle ova tri FER-ovca, došli nam maglu prodavat! Surfaju po netu i zafrkavaju se, a muziku nam puštaju s matrice.''. Naime, dvojica su sjela za laptope i nešto po njima prčkali, s povremenim drndanjima po gitari, dok je treći strugao raznim predmetima po nekoj čineli, čemu li, i proizvodio čudne zvukove. Ja sam bila malo umorna i tako to, pa sam skoro zaspala onako zavaljena u stolici, unatoč vrlo glasnoj muzici koju su proizvodili Azot. Član benda koji je sjedio u sredini nije doprinosio mom razbuđivanju ni najmanje jer je izgledao kao da se smrtno dosađuje. Ali da ne bi bilo, muzika je bila skroz dobra. Drone, buka, sasvim pristojno. U pauzi koja je uslijedila nakon Azot, na pozornicu su se popeli No-Neck Blues Band. Vidjeli smo ih kako ulaze u dvoranu. Čak ih i tako niste mogli promašiti, stvarno čudna škvadra. I izgledali su malo krepano. Svi smo zauzeli položaje i koncert je mogao početi. Da ste tražili čudnije i različitije ljude da ih skupite u bend, ne bi ih našli. Ali stvarno. A kao da oni nisu izgledali dovoljno začudno dofurali su i hrpu čudinih instrumenata i rekvizita, od kojih je dobar dio, kako smo kasnije saznali, bio dio inventara Teatra &TD koji su tamo našli i odlučili iskoristiti na koncertu.

Muzika mi je bila malo dosadnjikava na početku, ali napeto isčekivanje kad će netko sjesti za bubnjeve se isplatilo. Jer bubnjar je izgleda najveći luđak od svih njih zajedno, iako bih se ja prije koncerta kladila na bradonju sa sunčanim naočalama koji je svirao na panju. Što se tiče glazbenog dijela, da su odsvirali samo tu stvar, prvu s bubnjarem, isplatio bi se odlazak na koncert, jer bila je genijalna, i da nije bilo stolica vjerujem da bi bilo bacakanja na sve strane. Ali muzika je ubrzo pala u drugi plan jer je bubnjar otkrio kazališne rekvizite i krenuo praviti instalaciju. Čovjek se toliko uživio u slaganje i premještanje stvari da sam već pomislila da mu je neostvareni san da bude scenski radnik. Na glavu si je nataknuo neki papir, zaogrnuo se crnim plaštem s kukuljicom i slagao neke kutije iza bubnjeva na što je ukomponirao i veliku bijelu kutiju za kontrabas, a onda popeo na sve to i pokušavao izgledati sablasno valjda. Sve je kulminiralo kad je od nekud izvukao ogromni križ i naopako ga zapiknuo u bubnjeve. Tu smo već svi bili na podu i valjali se od smijeha. Drugi bubnjar je svirao bongose, ponekad i granama, trubio je u veliku školjku, a na majici je imao srce Isusovo. Kad je stigao naopaki križ, na glavu si je nataknuo bubanj i tako glavinjao po pozornici. Par puta su i bacali naranču u publiku. Prvi put je publika uzvratila udarac. Nitko nije ozlijeđen. Pred publiku su još letjele i metalne cjevčiće, a sviranje je uključivalo i bacanje činela, i svega što je palo pod ruku, po pozornici.

Kad su završili, nakon 50-ak minuta, na pozornicu su donijeli ploče i CD-e i pozvali nas u šoping. Nitko iz publike nije ni mrdnuo već su svi, koliko god nas malo bilo, urlikali, pljeskali i tražili još, a najviše se u tome istaknuo netko iz zadnjih redova tko je krikovima ranjenog morža (kolega, očigledno zaljubljenik u emisije Davida Attenborougha, je krasno identificirao vrstu) prizvao NNCK natrag na bis. Da i mi čudaka za trku imamo prezentirao je muški posjetitelj koji je za vrijeme pauze od nekud izvukao harmoniku i zasvirao dok mi ne dozovemo bend natrag. Kao da sve to nije bilo dovoljno s-kim-ti-pričaš uslijedio je totalno poremećeni bis. NNCK su se vratili, vidjeli su da im nema druge. Neko vrijeme su stajali u dnu pozoronice i gledali nas, pa je krenulo dogovaranje, da bi na kraju maknuli CD-e i ploče i nasmiješeni se vratili dovršiti posao. Krenulo je prilično normalno, ali onda je bubnjar opet postao nemiran i u pozadini se zavukao u veliku zelenu vreću s natpisom HEAVY i plazio po pozornici. Po putu su mu nataknuli činelu, pokrili ga lila šljokičastom krpom i komadima kartona, a on je iznutra cijedio onaj najlon s mjehurićima zraka. Meni je to sve izgledalo kao neki porod. U tom svom gmizanju je na kraju pao s pozornice i ostao tamo ležati. Netko iz prvog reda je odmah išao pogledati jel sve u redu. Bilo je, sva sreća. Bubnjar je konačno izašao iz vreće i vratio se na pozornicu i koncert je završio vrlo simpatično - drugom bubnjaru se u sred bubnjanja skljokao bubanj (onaj koji je nosio na glavi). Prvo je pokušavao ostati ozbiljan, ali kad je cijela publika prasnula u smijeh i on se opalio smijat i pogledao nas ''a desi se'' pogledom sliježući ramenima. Znali smo da nema smisla da ih zovemo natrag, jer nakon ovoga stvarno nije bilo šanse, a ni smisla, svirati dalje. A i totalno su rastavili pozornicu. Izgledala je kao da je uragan prošao preko nje. Mislim da nakon svega ovoga nitko nije otišao nezadovoljan s koncerta jer bilo je fenomenalno! Kako oni svu svoju muziku (i scenski nastup) čupaju iz rukava na licu mjesta, da mi je samo vidjeti kako im tek probe izgledaju...

ana // 16/05/2006

> vidi sve fotke // see all photos