James Blake je zanimljiva glazbena persona britanske glazbene scene.
Iz sigurnog okruženja rubnih dijelova potisnuo se na značajnije mjesto utjecajnog glazbenog petljanja u različitim žanrovima i zvukovima. Nakon debi albuma iz 2011. godine, Blake je pomaknuo granice onoga što je istraživao prije, a ozbiljnost tekstova u svojoj, ponekad i grandioznoj pretjeranosti, učinile su ga suvremenom inačicom nekih prošlih glazbenih vremena u kojima su se glazbenici vrlo tmurno ispovijedali o svojim unutarnjim i vanjskim problemima, potezima i mislima.
Blake je izrazito zanimljiv zbog svojeg upečatljivg miješanja različitih žanrova. Kako se R&B uz pratnju klavira, miješa s hladnim tonovima elektronike, uz njegov odzvanjajući, gotovo na sve strane pucajući vokal, teško je upiti njegovu glazbu na prvo slušanje ili uz neobavezno puštanje njegovih stvari u eter. Bez velikih dionica i dosadnih i ponavljajućih refrena, osvježavajuća poetika ovoga glazbenika preuzima cijeli prostor i ne ostavlja praznine u kojima bi se izrodila dosada.

Blake je, poput artworka na albumu, ustoličen na jednom hladnom svijetu, u kojem nema ustupaka niti prilagodbi masama. No to mjesto je prigodno za njegovu introspektivnu i melankoličnu odiseju koja ne isključuje slušatelja nego ga sigurno nosi kroz atmosferičnu izolaciju, a koja uspijeva u isto vrijeme biti otvorena i pristupačna. Klupska glazba je ostala iza njega, a aspiracije koje nisu usmjerene na ravni put, niti su zadovoljne s postojećim stanjem, sasvim sigurno će odnijeti Blakea na još važnije mjesto unutar glazbene piramide. Teksturno bogata glazba, uz nekoliko gostiju (RZA i Brian Eno), žanrovsko ispreplitanje i zvučni otisci koji zahtijevaju avanturistički duh i potpunu koncetraciju, čine ovaj album jednim od boljih izdanja ove godine.

ocjena albuma [1-10]: 8

robert tabula // 13/05/2013