Ova kompilacija ljubljanskih hardcore punk/post-punk veterana Quod Massacre kolekcija je pjesama snimljenih između '83. i '86., samizdat je iz 1986., a 2015. je ponovno izdana na kazeti u suradnji zagrebačkih izdavača Doomtown Recordsa i Aftermath Tapes. Odobrena je od strane članova benda, a remasterirao ju je Gvido Obradović iz No Profit Tapes. Prvo što upada u oči kod ovog izdanja je savršen sklad između forme (medija) i sadržaja. Već s prvim taktovima "Ni Oseb Ali Blistva" (a pogotovo "Ponekad Poneko") naviru sjećanja: jutarnja izmaglica, mamurluk, prašnjava i zarasla staćara iza DM-a gdje smo se u svoje vrijeme (prije desetak godina) okupljali, i, naravno, drhtava muzika iz kazića. Tad je mp3 plejer od 128 MB koštao 300 kuna, mobiteli su još bili glupi, a CD-i uvelike nepraktični za pankerske pustolovine, pa su sve one silne kazete, nabavljane iz skvotova, presnimavane, nadosnimavane, kompilirane, natučene, izgrebane, išarane, obljepljene i omotane u covere domaće produkcije, igrale ulogu paralelenu onoj vatre u plemeskim društvima, oko koje se pričaju priče, stvaraju prijateljstva, ogovaraju neprisutni, vrti zajebancija, ukratko, formira ekipa. Eto, na to sve me podsjetila lo-fi produkcija ovog izdanja. Za Quod Massacre tada nismo čuli iz nekog razloga, ali kao da jesmo, možda se neka pjesma našla na svim onim kompilacijama, toliko zvuči poznato. Riječ je o bendu iz osamdesetih koji zvuči kao njihova destilirana esencija. Od drugih se bendova kao usporedbe nameću Niet, Paraf, Generali, Solunski Front, Proces, itd. itd. Ima tu polu-brzog hardcore punka, ublaženog s melodičnim i harmoničnim pjevanjem, i post-punk aranžmana ispresijecanima brzim i britkim rifovljem. Gitarske solaže vrište, a atmosfera je gnjevno-melankolična. Ipak je riječ o kompilaciji sastavljenoj od tri dema i još nekoliko live i studijskih bonusa, pa zvuk podosta varira od pjesme do pjesme, kao, uostalom, i kvaliteta produkcije. Remastering je osjetno poboljšao originalno izdanje, na kojemu gitara ponegdje zvuči kao pozadinska buka, a da ne govorimo o live snimkama. Tako pročišćen zvuk, s pojačanim trebleom ipak ne oduzima na šarmu i lo-fi estetskoj vrijednosti. Žanrovski raspon proteže se od brzog hardcore punka na "Kje Je Odgovor" i "Quod Massacre", preko melodičnog punka na "Moja Pesma" ili "Solze Umazane Preteklosti" sve do sporijih "Želja" i "So Ljudje". Osobni favoriti: "Ponekad Poneko", "Kje Je Odgovor", "Vaša Generacija", "Radnik", "Naša Kri" i "V Očeh". Sve te pjesme odražavaju neko drugo, davnije vrijeme, ali vrijeme koje je opet dosta slično današnjem trenutku. Hladni i manje hladni ratovi bjesne, ekonomske krize stvaraju vojske suvišnih, a demagozi, hulje i šupci i dalje šire mržnju. Pravedni bijes mladog čovjeka izbačenog na minsko polje previranja i nesigurnosti i dalje se miješa s melankolijom i otuđenjem od svijeta, možda i očajanjem. Ali ipak, na kraju dana, "ponekad poneko osjeća kao ti, ponekad poneko misli kao ti, ponekad poneko kao ti".

Uglavnom, ubodite ovu kazetu od Doomtowna ako ste u prilici, pričekajte kakav kišni sivi dan i pustite do daske ovaj nebrušeni dragulj klasičnog ex-Yu punka. Dostupan je i kao digitalni album za 3 eura, ali kazeta dolazi s popratnim sadržajem, i to u tri boje: bijela, plava i zelena.

Komentar naslovnice: možda zbog xerox estetike, možda zbog crtačkog umijeća autora (možda i namjernog), ali ne mogu sa potpunom sigurnošću identificirati ovu figuru na naslovnici. Bit će da je glava nekog disfiguriranog vojnika pod nišanom. Vjerojatno.

Naslovi: 1. Ni Oseb Ali Bistva, 2. Radnik, 3. Bodočnost, 4. Moja Pesma, 5. QM.,6. V Očeh, 7. Solze Umazane Preteklosti, 8. So Ljudje, 9. Kje Je Odgovor, 10. Bodočnost, 11. Ponekad - Poneko + Ideal Umiranja, 12. Naša Kri, 13. Želja, 14. V Očeh, 15. Naša Kri (live), 16. Zvečer (Pogum Idiotov Brez Meja), 17. Vaša Generacija, 18. Ko Zlazeš Usodi V Rit, 19. Ponekad - Poneko (Nizozemček)

ocjena albuma [1-10]: 8

joks // 28/03/2016