Nakon prošlih nekoliko recenzija Doomtownovih izdanja bendova s ovih prostora, vrijeme je za proširenje geografskog opsega, pa ćemo ovaj put svratiti do Los Angelesa. Dakle, South Central. Topli ljetni sumrak. S jedne strane red palmi, s druge strane gusto raspoređene prizemnice išarane grafitima pred kojima leži neki beskućnik kao spomenik urbanom propadanju. U daljini se čuju pucnjevi i sirene a iz obližnje garaže dopire drndanje četvorice Latinosa u kožnjacima koji sviraju zarazni i melodični, usudio bih se čak reći pomalo popasti, Punk rock kao da je '79. Generacion Suicida su trojica mladića na žičanim instrumentima i jedna djevojka na bubnjevima, koji su krajem 2013. bili i na europskoj turneji pa su na sreću svratili i do Attacka, pri čemu ste se mogli uživo uvjeriti u kemiju koju ova četvorka stvara svojim melankoličnim i sjetnim melodijama. Uz sve silne grindcoreove, mathcoreove, thrashcoreove i ostala čudesa čije ime završava na -core, Generacion Suicidu zaboli el carajo za trendove i koji su pravci trenutno kul te se ne libe pokazati, uvjetno rečeno, nježniju stranu glazbe koja ipak nekako istovremeno ostaje rudimentarna, gruba i sirova. Da su par desetaka godina stariji, Jaime Hernandez bi ih sigurno ubacio u neki broj Love and Rockets sage. Los Primeros Anos ilitiga The Early Years odnosno Rane godine je kolekcija pjesama s njihovog prvog dema iz 2011. te istoimene 7-inčice iz 2012. i splita sa Catholic Guilt iz 2013. U skladu s tim, na prvih 5 pjesama s dema produkcija je nečista, a vokali prilično neusklađeni, što je, ako imate sjebani kazić kao ja doma, dodatno izobličeno zavijanjem kazete koje zvuči kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Dimenzije, gdje je, recimo, normalno da djevojka svira bubnjeve u inače muškom bendu a pritom i pjeva zajedno sa svojim životnim partnerom o dosadi, propalim ljubavima, policijskoj brutalnosti, smrti i tjeskobnoj melankoliji gradskog života a gdje je sve to praćeno neizmjerno zaraznim i nepatvorenim i jednostavnim a opet bogatim punk zvukom s puno rifova na Am-C-G šemu. Najočitija glazbena usporedba bili bi Ramonesi, ali neskriveni utjecaji su švedski The Vicious (zbog njihove pjesme Suicidal Generation) i Masshysteri, kao i opskurne Bloodstains Across kompilacije. Samo što njihovi tekstovi na španjolskom daju neki sasvim drugačiji, rekao bih, manje hladni, štih cijeloj priči. Također, zbog etničke pozadine nameću se neizbježni Los Crudos (čija cjelokupna diskografija je također dostupna u izdanju dotičnog izdavača. Od tih prvih 5 stvari nekako se najviše izdvaja Aburrimiento ("Dosada") u mnogo sporijoj verziji od one na njihovim kasnijim, dorađenijim izdanjima. Ima jako pamtljiv i atmosferičan početni rif i jednostavnu strukturu. Los Pobres, Ladrones, Y Muertos ("Siromašni, lopovi i mrtvi") nešto je brža pjesma (iako je opet sporija od one verzije na LP-u) koja negdje na sredini trajanja odjednom prelazi u predivno jednostavni skoro gotovo clean gitarsku dionicu koja pogađa točno u lijevu srčanu pretklijetku. Ipak, možda najviše od svih iskače pjesma Mil Amores ("Tisuću ljubavi"), manjim dijelom zbog sad već kvalitetnije produkcije a većim zbog neizmjerno melankoličnog uvoda i teme pred kojima bi se posramili i najemotivniji mariači. U toj je pjesmi sama srž Generacion Suicide: vješto tempiranje, naglašeni ritam koji ritam gitara prati s punim akordima i slabom distorzijom, a druga gitara pak s pojačanim efektima vrti taj zarazni i jednostavni a opet intenzivni rif. I zato prestanite glumiti opakog lika i macho frajera i prepustite se melankoliji Generacion Suicide. Fizičko kazetno izdanje, u više boja, kao i digitalni album, dostupni su na stranicama Doomtown Recordsa .
Pošto je riječ praktički o demo kompilaciji, rudimentarni fotokopirni dizajn naslovnice sa iskeženom spiegelmanovskom verzijom Miki Mausa pankera ima itekako smisla. Dušu dalo da se ukaže na nekoj majici ili zakrpi.

Naslovi: 1. Parasitas, 2. Generacion Suicida, 3. Aburrimiento, 4. Los Pobres, Ladrones Y Muertos, 5. Recuerdos, 6. Metralleta, 7. Mil Amores, 8. Soldados, 9. Estoy Sangrando

ocjena albuma [1-10]: 8

joks // 03/09/2016