Da bend izda dva solidna albuma za najjaču i najveću izdavačku kuću u državi, a postane relativno poznat ili ostane relativno nepoznat može se dogoditi samo u jednoj državi. Hrvatskoj.
Upravo se to dogodilo zagrebačkoj grupi SUBWAY DOGS, koja je nedavno snimila materijal za svoj 3 cd i u potrazi je za izdavačem koji bi mogao "odoljeti" njihovim zahtjevima.
Oda samih početaka (1992.), okosnicu benda čine braća Stajačić (Zoran, bas&vokal; Aleksandar, gitara&vokal), dok se bubnjari nemilosrdno mijenjaju. U jednoj od prvih postava po bubnjevima im je lupao Chaka, kasnije poznatiji kao bubnjar jedne od postava MAJKI. U sadašnjoj postavi, ovaj trio na bubnjevima popunjava Tino Baričić.
Da bi se definirao njihov "glazbeni izričaj" potrebno je posegnuti u malo dalju prošlost. U godine kada ti momci nisu bili ni u planu ili su eventualno bili "na putu". Dakle, to su godine kada su zemljom hodali LED ZEPPELIN, DEEP PURPLE, THE WHO... i kada se stvarao pojam hard-rock.
Materijal pod radnim nazivom "Beautiful Animal", u 14 pjesama i trajanju od 64 min u većem dijelu svog trajanja slušaocu pruža zanimljivo "štivo", kao kombinaciju "starinskih" gitarističkih komada i "modernih" pogleda na svijet producenta Dražena Drakulića.
Od početne posvete STEPPENWOLFu u pjesmi "Pusher", nažalost preduge "What You Want", preko izleta u "Reggae", zasloženo naslovne "Beautiful Animal" te pop-rock hitića "I Want to See You", trojac iz SUBWAY DOGSa ležerno je prošetao kroz povijest žešćeg rock'n'rolla i svojim sviračkim umijećem dokazao da im treba pružiti još jednu šansu.
Nakon opetovanog preslušavanja albuma, dolazi do "zamora materijala" negdje oko 10-11te pjesme, stoga...

pedja // 07/06/2003