Španjolski oneman band O Paradis koji je glazbeno-tekstualni projekt umjetnika koji se potpisuje kao Demian diskografski se oglašava 2001. solo albumom "Ensueños" koji se može svrstati u kategoriju minimalističkog easy listening electro popa s tugaljivim gothic sintagmama. Ako je vjerovati kompilacijskom albumu "A Taste Of Lapin" (2008, Punch Records), O Paradis je prije svojih prvih diskografskih uradaka radio tekstove na engleskom jeziku. Pojavom već spomenutog debija striktno se okrenuo na tekstove pisanih na španjolskom jeziku. Kao vrlo interesantan ambijentalni electro-pop minimalist koji zalazi i u teritorij tradicionalnih šlagera, 2003. realizira svoju prvu kolaboraciju sa Novy Svet, album "Entre siempre y jamás suben las mareas, duermen las ciudades", da bi potom uslijedila cijela serija suradnji. Sa albuma je skinut slowdown tempo 7'' singl "Siento Sensación-Guerra", u suradnji sa Allerseelen objavljuje plesni 7'' singl "Funke-El Astro rey" (oba 2003), te se potom O Paradis hvata u duet sa Totenlieder iz čega nastaje 10'' neo-folk singl "Sin" (2004, Old Europa Cafe), a sa dance-hall bogovima Comando Suzie iz Barcelone objavljuje još jedan 7'' singl "El Pequeño Tamborilero - Pergamino" (2007, Punch Records). Svoju suradnju sa Novy Svet potvrđuje još jednim zajedničkim, ovaj puta duplim albumom "Destello de Estrellas en la Frente" (2005, Punch Records) koji se sastoji od jednog laganog i drugog relativno bržeg i plesnijeg cd-a. Također se kao gost pojavljuje na albumu Thomas Nola Et Son Orchestra "Vanity is a Sin !" (2007, Punch Records). Osim ovih kolaboracija, O Paradis ima 6 samostalnih albuma, jedan 7'' singl "Desterrado" (2004, Klanggalerie) i jedan EP "El Juego Negro" (2005, Autre Que).

Njegov glazbeni instrumentarij svodi se na uobičajene samplere, kompjuter i klavijature, tako da je on kompletan elektronski izvođač. Na ovome, šestom solističkom ili sveukupno osmom studijskom albumu kao gošća mu se pojavljuje Sara Guri na violončelu u skladbama "6:30" (instrumental), "Dias" i "Espacio", dok u naslovu "Tiempo" svoju dionicu odarđuje Flavio Rivabella na trubi. Kao prateći vokali u fino lepršavoj i pomalo Tom Waitsovski plesnoj "Guarida" ugostio je stanovitu Ceciliju i Sergija. O čemu tekstovi govore nemam pojma jer su na španjolskom jeziku i tu bi se samo moglo nagađati. Ali sudeći po finoći, ambijentalnosti i mirnoći kojom zrači glazba i Demianov promukli pritajeno tih patetičan vokal, ne vjerujem da se radi o depresivnim mrakovima već o tugaljivoj i sjetnoj sentimentalnoj tematici (hm, balade možda?) koja je glazbeno vrlo bliska portugalskom fado izrazu. Album je oivičen sa tri kratka instrumentala (na početku, u sredini i pri kraju), a osim vlastitih stihova iskoristio je i poeziju Cataline Isis ("Dias"), J.Webera ("Dejar de Correr"), Huge Wasta (završna "6:66") i jedan tekst na talijanskom jeziku Tairy Cerona u naslovu "Tiempo". Uz lagane ritmove koji su u već spomenutom fado ugođaju, postoji i nekoliko izuzetaka poput blues obojene "Desnuda" u kojoj je drugi dio pretvoren u pulsirajuću sintetičku elektroniku koja okončava ubrzanim vokalom. Satirično. Najbrža skladba je "Espacio" koja se nalazi pri samom kraju albuma, a prožeta je plesnim umjerenim ritmom koji je u svojoj središnjici pojačan melodijom violončela i zvukovima elektronskog ksilofona. Inače čitav album je tipičan slow-down tempo koji varira od ritmičkih sintagmi bliskih trip-hopu (posebice zbog korištenja sličnih efekata i loopova), a kroz album se može uočiti nekoliko prispodobi ka The Cure gothic izrazu (melankolična melodijska struktura samplirane gitare u naslovima "Cuerda" i "Luz del Presente" i općenito tretman basova), kao i sklonost prema sentimentalnoj komornoj i kabaretskoj glazbi s primjesama eksperimentalne ambijentale (naslov "Olvido", ambijentalni "Sexo a la luna", te u spomenutim "Dejar de Correr", "Tiempo" i instrumentalnim brojevima "6:30", "14:45" i "3:59"). Sudeći po samim brojevima koji moguće označavaju vremenski termin od jutra do sitnih noćnih, odnosno jutarnjih sati, za pretpostaviti je kako se radi o vremenskom protoku jednog dana. Jedino zbunjuje posljednji pjevani naslov "6:66". Nije li to možda 7 sati i 6 minuta? Ne razumijem španjolski i ne mogu ništa tvrditi...

Fino djelce za ljubitelje laganih tempova od Novy Svet, Bain Wolfkind, Macelleria Mobile di Mezzanotte, Division S, a i za publiku sklonoj glazbenom pop izričaju od David Sylviana do Thievery Corporation.

Diskografija:
Ensueños (2001)
Reinos (2002)
Entre siempre y jamás suben las mareas, duermen las ciudades with Novy Svet (2003)
Serpiente de Luna, Serpiente de Sol (2003)
Destello de Estrellas en la Frente with Novy Svet 2CD's (2005)
La Boca del Infierno (2005)
Las Nubes que Mueren 2CD's (2006)
Cuando el Tiempo Sopla (Punch Records 2007)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/05/2008