"Glazba je zvonka radost" reklamni je slogan koji se devedesetih bjesomučno vrtio hrvatskim eterom. Dakako, formulacija je više nego točna kada vas nešto iznenadi na toliko ugodan način poput indie-aša "Pale Young Gentlemen". Radosti nema kraja. I Zvonkosti. Jer propustiti recenzirati "Pale Young Gentlemen" isto je kao propustiti one lijepe stvari u životu kojih se sa sjetom prisjetimo i koje bi svim srcem željeli vratiti nauštrb vremena koje pritišće. Ono najranije propušteno, još iz doba dok smo bili djeca (bez obzira na generaciju kojoj pripadali), otvoreno prizivaju "Gentlemeni" ne skrivajući svoje osjećaje i ne srameći se otvoriti dušu.

A dušu banda čine braća Michael i Matt Reisenauer koji su zajedno sa svojim prijateljem Brett Randall-om, odmarajući se u tišini spavaće sobe rodnog Madisona, odlučili 2004. godine osnovati trio (klavir, gitara, bubnjevi) sadašnjeg imena. Ubrzo su im se priključili Milwaukee-čani Andrew Brawner na bass-u i čelistica Elizabeth Weamer, pa iako su kasnije mijenjali sastav i dodavali violinu, violu, harfu, udaraljke i još štošta drugo, sam zvuk se nije mijenjao.. A već po sastavu instrumenata glazbenika pogađate da sasvim pobijaju svjetonazore o zacrtanim formama stvaranja indie glazbe. Dakako, "Gentlemen"-si zvuče kao gudački kvartet devetnaestog stoljeća, koji na kućnim prijemima, pred malobrojnom probranom publikom, izvode indie našeg vremena, na način da se dopadnu bakama, djedovima, mamama, tatama, kćerima i sinovima. Uz sitni dodatak folka i cabaret-a dobijamo jednu od najoriginalnijih pojava na današnjoj pop sceni, koja u svojim pjesmama ne donosi ama baš ništa novo, a opet toliko posebno, nostalgično, prelijepo...

Naravno, ovo nisu savršeni albumi. Ukoliko analiziramo vrlo lako možemo pronaći poneko prenaglašavanje izgovora pojedinih riječi ili pretjerano bježanje u falset inače iznimno prilagođenog glasa Michaela Reisenauer-a, tako da u nekim dijelovima podjseća na pištanje Chrisa Martina iz "Coldplay"-a, naročito na drugom albumu koji je glazbeno i emocionalno još eksponiraniji i kompaktniji. Pa ipak, savjetujem da se udobno smjestite, zažmirite na oba oka, zanemarite nedostatke i prihvatite gotovo terapeutsku poslasticu, recept koji vas odvodi u djetinjstvo i nakon završetka albuma vraća rasterećenijeg i zadovoljnijeg. Kao nakon vrhunske masaže. Djeluje provjereno!

ocjena albuma [1-10]: 9

danko // 23/02/2009