Kanadski indie-pop bend nedavno je objavio svoj peti album. Pitate se zašto još niste čuli za njih?! Možda zato jer kad vidite pokraj nekog benda oznaku "gay church folk music" odmah prebacujete na "skip" ili postoji neki drugi razlog.

Uglavnom, bend je oformljen kao solo projekt Joela Gibba, pjevača, textopisca i multiinstrumentalista, a na prvom albumu "Ecce Homo" okupio je respektabilnu postavu kanadskim muzičara, između ostalih i neke koji će kasnije postati sastavnim dijelovima benda Arcade Fire. Pet albuma i osam godina kasnije ništa se nije promijenilo. Očito zadovoljan svojim statusom, Joel Gibb i dalje okuplja razne muzičare koji mu sviraju na albumima i turnejama prenoseći svijetu njegove ideje i zamisli.

E sad, zašto su dobili nadimak s početka texta, teško je zamisliti na prve dvije pjesme. Ratify the New je polagani intro u album, čiji dvominutni mračni klavijaturni ulaz uopće ne govori o onome što nas čeka. In the NA njihov prvi singl s ove ploče. Simptična pjesmica koja bi mogla, da ima drugačije riječi, opako zaprijetiti nekim dječjim brojalicama. A onda dolazim do He Falls to Me. I sve je jasno. Razočaranje koje sam doživio kada sam shvatio o komu ili čemu pjevaju THE PROCLAIMERS u I'm Gonna Be (500 Miles), srećom nije se ponovilo.

Pitanje koje se postavlja je da li ukoliko smatrate da ste baš tako "straight" uopće slušati ovakve albume ili pjesme ili ih jednostavno ignoritati. Ignorancija je moguća, no u tom slučaju propustili biste predivnu pjesmu, Kingdom Come. Da li je ona homosexualnog opredjeljenja, religijska ili nešto treće u tim Vam trenucima neće biti važno!

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 03/01/2010