Pa i čak onda kad M.E.S. nema nekih osobitih inspiracija kao što ih nije imao već podulje vremena, uspije zagolicati sporadičnim stvarima iz svojeg narcisoidnog aspekta. Posljednji pravi studijski album "Re-mit" (2013) je dvojako komentiran od najlošijeg u 21. stoljeću do M.E.S.-ovog egocentrizma da je najbolji, no kako god, ovaj službeno 31. po redu pokazuje znakove uobičajenog klasicizma.

Nakon duljeg vremena The Fall su ponovno objavili album u proljeće kao što im je tokom 80-ih to bio običaj. Njegovo visočanstvo mizantropije je akumulirao barut tokom zime i eksplodirao u doba cvatnje prvih biljaka s redovito nepredvidljivim temama. Ovaj puta se okomio na staru sferu: komunikacije koje je zdušno razorio još u doba albuma "Extricate" (1990) u jednom od znamenitijih singlova "Telephone thing", što će reći da zajedno s dvosmislenim naslovom "Sub-Lingual Tablet" isto tako metaforički zbori o svemu što mu je stalo na žulj, što mu smeta, što prezire i ogavno mrzi kod ljudi. Onih s mobitelima, konfiguracijama i dizajnima različitih vrsta, laptopima, sa slušalicama na ušima, elem, robovima suvremene komunikacije. Svi nešto samo tipkaju, prćkaju po tastaturama, razgovaraju sami sa sobom hodajući po ulici (naravno na mobitel), te zaboravljaju i smeću s uma mnoge uobičajene etičke navike: pismo, rukopis, jezik, emocije... Priča tako M.E.S. o naizgled romantičnom izletu u Veneciju s djevojkama kojeg je pokvarila stalna navika prćkanja po mobitelu iz kojeg se crpi osnovno znanje o svemu, pa tako mlada generacija postaje posve inertna, rađe se brine tko im je poslao poruku nego li da kontaktira sa živim sugovornikom, prespava dan budeći se kasno popodne ne mareći za nikakve brige, prevrću jezik u skraćenice, izmišljaju se nove riječi i fraze, jedni drugima postaju privlačni iliti po njegovome 'snazzy-jazzy' (laganija pjesma "Snazzy"), te im na koncu jasno kaže "Quit iPhone". Dosta je toga. Naravno da između svega toga ubaci i poneku pikanteriju jasno izabranu o bahatim činjenicama kredita, jamaca, zajmova, zatim svojim omiljenim basdardima ("Fibre book troll"), pa i čvrstim ljudima koji su imuni na sve te dominacije informativno-tehnološkog napretka, a i jednu obaveznu temu gdje se sprda s engleskim bendovima i muzičarima, "Auto chip 2014-2016", odranije znanu pod nazivom "Auto (2014) Chip replace" s živog zapisa "Uurop VIII-XII Places In Sun & Winter, Son, live" (2014). U ovome slučaju nova verzija iznosi čak 10 minuta minimalističkog klasičnog post-punk/ kraut rocka.

Jasno da je gospon pred 60-tim godinama još uvijek arogantan i drzak, da ima mnogo toga za reći čak i kad izgleda da ne nalazi na pravu potencijalnu žicu za liriku. Nadrobio je on ovdje svašta lucidnog s prezirom, čak se postarao da neke pjesme i energično odvrišti, a bendu je dozvolio i puno tonskih opstrukcija dodavajem metaliziranog distroziranog basa s mnogo gitarskih intervencija, zgodnih melodija i ponekom improvizacijom. Elektronika je zaobiđena u velikom luku, tek ponegdje se koristi synth kao zamjena basu, a i nema nekih žanrovskih koketiranja. Sve je u jednostavnim obrascima s dakako obaveznim psycho detaljima između aranžmana, a jedno od iznenađenja jest da je i prilično fino zapjevao u akordu uvodne "Venice with the girls". Ostalo se odavno čulo u stilskom izrazu tako da je album upravo prosječan za diskografiju The Fall. Ni loš, ali niti superiorno izbrušen da bi se smjestio na top-10 u njihovoj studijskoj kolekciji.

Naslovi: 1.Venice with the girls, 2.Black door, 3.Dedication not medication, 4.First one today, 5.Junger cloth, 6.Stout man, 7.Auto chip 2014-2016, 8.Pledge, 9.Snazzy, 10.Fibre book troll, 11.Quit iPhone

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/05/2015