home > mjuzik > First Fight

kontakt | search |

SHANGAI STREET FIGHT: First Fight (Slušaj najglasnije, 2017)

Banjalučki bend nastao je koncem 2011., a momentalno broji 6 članova. Sami za sebe satirično tvrde da su 'sastavljeni je od pojedinaca različitih profesija, ukusa, godišta i temperamenata koji u niti jednoj razumnoj i logičnoj kombinaciji ne bi trebali da budu dio iste skupine. Ovim projektom bi željeli nešto dokazati, ali još uvijek im nije potpuno jasno šta'. Ha-ha-ha!
[  ]


Imaju još nekih zanimljivih opaski na ime benda prema Kung-fu filmovima iz 70-ih i 80-ih (a i patikama 'šangajkama'), ali ih ne treba uzimati zaozbiljno jer s dotičnim nemaju ama baš nikakve poveznice u stilskom izričaju jerbo, ako se sjetite, svi takvi filmovi su sadržali sasvim drugačije glazbene reference (funk, disco, easy-listening mainstream…), a ovi sviraju jedan sasvim prosječan rock djelimoce inficiran bluesom i punkom. Tek jedina poveznica su im izmjenični duet vokali Vande Govedarice i Saše Levija na usiljenom engleskom jeziku po kome se točno osjeća naš tipičan regionalni sindrom koji ih može baciti u kung-fu isto kao i akcent kineza i istočnjaka kada ga koriste.



Okey, njihova želja da barataju na engleskom kao da će s njime postići nešto više od lokalnog proboja i eventualnih nastupa po regionu, ali ne bih se kladio previše u neku osobitu prihvaćenost glede toga. Donekle su zanimljiviji u sviračkom pogledu, posebice kad zarašpaju oldschool punk komad "All I Ever Wanna Do" na bridovima Buzzcocksa, a širu prihvatljivost bi si mogli priskrbiti tromom adaptacijom "Personal Jesus". Prvi video za "Scorned" je šmekerski dizajniran u indie okružju neke tvorničke hale, ali glazbeno je previše stereotipan nalikujući mnoštvu demo bendova ne odudarajući recimo od sličnih performansa kakvih se možete naslušati na programima tipa nekadašnjeg Novog zvuka, kvalifikacija za HGF i ostalih demo manifestacija. Dvije gitare, na žalost nemaju neku razrađeniju i inovantnije uređenu fikciju, praše standardne riffove, valjaju se tromiji ritmovi (ajde, "Sugar Daddy" i nepotrebna insinuacija na Blues Brothers "Fisherman's Tale" su brže), te po prikazanih nepunih pola sata materijala osjeća se da nešto hoće i žele, ali im manjka šusa, brzine, energije i tih dotjeranih vokaliziranja na engleskom koji su ionako bolni trn u uhu ovakvih izvođača što se pretjerano trude izbjeći sindrom lošeg izgovora. Ne dopada mi se ovo što su napravili i sumnjam da ću dobiti poriv da ponovno slušam "First Fight" izuzev ako se nekim čudom kroz izvjesno vrijeme nešto radikalno ne desi u stilsko-glasovnom aspektu pa da posluži kao podsjetnik na rano stvaralaštvo. Odnosno, ovo je samo dokument zabavnog rock benda koji se tek treba razviti i pronaći svoj autohtoni izraz jer im je i originalnost na klimavim nogama.

Naslovi: 1.Scorned, 2.Soul Sister, 3.Sugar Daddy, 4.Sinner, 5.Kung Fu Blues, 6.All I Ever Wanna Do, 7.Personal Jesus, 8.Shotokan Temple Fusion Blues, 9.Fisherman's Tale

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 08/11/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Boarding House Reach

Jack White: Boarding House Reach (2018)

| 24/04/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Solos

MATTEO LIBERATORE: Solos (2018)

| 23/04/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Nuspojave

GORAN BARE i MAJKE: Nuspojave (2018)

| 20/04/2018 | okhrk |

>> opširnije


cover: Mr Dynamite

CREEP SHOW: Mr Dynamite (2018)

| 27/03/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Bella Insania

THE MARGINS: Bella Insania (2017)

| 22/03/2018 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*