Snimljen u sam sumrak raspada bivše velike federacije 1991., a objavljen prvotno kao d.i.y. audio kaseta 1993. zajedno s bendom Headless, da bi svoje zvanično izdanje doživio 1994. za Ill In The Head (također kao kasetno izdanje), ovaj jedini pravi studijski album beogradskog punk sastava Ex-Cess imao je dva paralelna, a sada i treći život. Naime, to prvo izdanje s Headless je realizirano u Srbiji, a za Ill In The Head u Hrvatskoj i to u doba kad su osim ratne situacije vladali i potpuni raskidi svakog, pa čak i kulturološkog odnosa izuzev nekih sitnih, za širi auditorij neprimjetnih razmjena i dijaloga, a u takav neformalan bilateralni diskurz svakako je spadala i ova hrabra suradnja legendarnog Berislava Sabolića iz Novog Marofa koji je baš upravo tih godina (1992.) startao kao nezavisan izdavač objavivši između ostalog kazete, a kasnije i neke CD-ove izvođača poput varaždinske Traume, pulskih Megabitch, koprivničkih Running Party, zagrebačke Achtung Dichtung s Ico Košavićem, sisačke The Cardinals, pa Porotu, Amorphosu, Directed Crew, Gipss... u novije doba Bernays Propagandu, The Marshmallow Notebooks, KrankenHaus (reizdanje), Waitapu, ESC Life.... moram ovom prilikom biti i pristran što se tiče povijesti jer većinu ovih bendova jako dobro poznajem i znali smo se družiti baš tijekom 90-ih godina u mojoj Podravini jer sam s Defom vodio rock klub Podravac u najvećem jugoslovenskom selu Virju gdje su upravo nastupali ovakvi bendovi i puštala se vrlo slična mjuza od eksperimentalne, rokačine, punka, metala, noisea, hardcorea i industriala sve do hip-hopa i elektronike.



Ex-Cess su bili beogradski četverac srednjoškolaca oformljen još 1987. što je vrlo brzo napredovao iz klasičnog punka u čvrsti hardcore. Prve demo snimke počeli su raditi 1989., a onda taman kad su bili najzreliji i jedan od jačih izvođača takvog kova na području bivše Jugoslavije s opasnim, čak i pogibeljnim nastupima, uspjeli su privući i medijsku pažnju prvo snimivši u beogradskom KST-u 17.VII 1991. živi zapis "Playback" (objavljen za IGP Dedalus) s 20 pjesama, a onda su ujesen odlučili i studijski zabilježiti nekoliko najbitnijih pjesama. Umjesto planiranog EP-ija snimili su kompletan album u toku jednog dana, a kako je situacija bila pretovarena i uzavrela ratnim agresijama JNA, u svrhu prosvjeda protiv razaranja, album su nazvali "Osiguranje životne večnosti", no vrlo brzo se bend rasturio. Trojica članova izuzev bubnjara Aleksandra Avakumovića - Ace su napustili zemlju i više se nikada nisu vratili, a snimljeni materijal je doživio nekoliko kopija koje su podzemnim putevima razdijeljene nekolicini bliskih prijatelja i poznanika. Jedna od tih kaseta došla je i do spomenutog, legendarnog Berislava Sabolića koji je materijal objavio za svoj Ill In The Head, te uspio prodati nekoliko stotina primjeraka u Hrvatskoj i Sloveniji što je za ovakav niskobudžetni, sasvim slučajno realiziran album na drugoj 'zaraćenoj' strani bio ne samo kuriozitet, već i raritet decenije.



25 godina kasnije, Ill In The Head se ponovno potrudio napraviti reizdanje, ovaj puta vinilno i to s originalnog studijskog mastera koji je pronađen u Beogradu kod majke gitarista Dragana Milovanovića u jednoj ladici pohranjenog na DAT kaseti koja je poslana u Los Angeles gdje živi 3/4 benda. Materijal je remasteriran, a kako Berislav već 20 godina živi u Hamiltonu (Kanada), ova neobična suradnja dviju razjedinjenih država bivše federacije zaživjela je na skroz drugom kontinentu u dvije susjedne države koje su svoje zadnje sukobe imale pred više od 150 godina. Kao što se i nazire iz konteksta, Ex-Cess su bili striktno punk orijentacije, a slušati ovaj materijal danas je isti onome što ga je u također bliskom im vremenu imalo Hladno Pivo koje je svoj epohalni debi "Džinovski" objavilo početkom 1993. Međutim, postoje stanovite razlike u nijansama od primjerice produkcije koja je kod Piva bila katastrofalna, preko tematike do svirke. Dok se Pivo posvetilo zafrkancijama s prijatnim zabavnim učinkom čije posljedice ne treba niti spominjati, tekstovi frontmena Maxa Maksimovića su imali angažirani elaborat, dakako u onolikoj mjeri koliko je to strah od komunističkog režima na izdisaju dozvoljavao. Jasno, tada kasnih 80-ih i početkom 90-ih više nije bilo kulturološko-prosvijetne komisije koja bi se baktala nepodobnim leksikom u popularnoj kulturi, osobito u nekom underground rock miljeu kao što je to bilo revno desetak godina ranije, odnosno još nekoliko godina nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. da primjerice Trobecove Krušne Peći u svojoj prvoj aktivnoj fazi do 1986. nisu mogli objaviti album, već se ta komisija bavila sukladnim potraživanjima UDBE za koju još i dandanas postoje spletke da je živa poput masona. Vrijeme sofisticiranog punkera je bilo na izmaku, ali se ipak autorski samosvjesno bremzala direktna akcija na režim koja se itekako osjeti na ovome materijalu, a svirka benda, daleko uigranija od Piva s nekoliko zanimljivih međuigara gostiju - Gvide Obradovića (violina), Pace Živkovića (violončelo) i Miška Radivojevića (konge u laganijoj "Zabava") uvelike im je oplemenila kreativnost postavivši je na daleko višlju razinu, čak i eksperimentalnu, s one strane da su ovakve inovacije bile netipične za čiste punk izvođače tog vremena čak i na svjetskoj sceni.

"Zabava"

'Zabava je dole iza zaključanih vrata
Večeras hodamo ulicama slučaja
Tu nema ničeg vrednog pomena
Tu se ništa lepo ne dešava
S obe strane šetaju gomile
Nešto dobacuju i jako galame
I bez povoda, i bez razloga
Bili su oni, i bili smo mi

Atak na usnuli gradski mir
Nema zabave na ulici
Dok traje pijana svečanost mržnje

Glas pištaljke prekida zabavu
Ulični heroj stupa u akciju
Večeras ćeš osetiti ruku zakona
Kako se spušta na tvoja pleća'.

Promotri li se tekst ove pjesme "Zabava" koja se točno odnosi na zbivanja 1991., Ex-Cess po mom sudu treba dobiti nagradu za humanističku kritiku raspada Jugoslavije: 'bili su oni i bili smo mi.../ pijana svečanost mržnje'. Ali koji su 'oni', a koji smo to 'mi'? Danas, niti skoro 30 godina od raspada nismo najsigurniji, ali naša djeca to više ne registriraju i nije im važno što su Milošević i Tuđman htjeli uništiti, a bome su i uništili, možda čak neće o tome učiti niti na satu povijesti (historije) ili će biti, zavisno o autoru, podložena posve krivom razmatranju s nacionalističkog stava, ma toga ne smije biti. A opet, objektivnosti između ratovanja dva bratska naroda koja govore jedan te isti jezik na nekoj univerzalnoj osnovi je jako teško dokučiti upravo zbog svih sličnosti koje oni podmazanci političari stubokom žele izmjeniti. Ex-Cess su toga bili svijesni i kroz stihove ostalih pjesama navode vrlo lijepu idilu jugoslovenskog punkera s konca 80-ih: 'Dok mnoge ljude iz susedstva treba brisati sa spiska stanara, iz knjige rođenih, čekajući nekog .../ Dijabolik hoda u dosluhu sa pogrebnikom...' (završna "Dijabolik")

Tada popularni 'uvod' i 'izvod' u album, odnosno "Intro" i "Outro" što su uglavnom prolongirali underground rockeri metala, punka i industriala, pa i hip-hopa u svrhu zaokruživanja konceptualne priče, ovdje su namješteni kroz instrumentalne igre; prvi je moćan s noiserskim tretmanom gitare gotovo navještavajući noise-rock/ post-punk a'la The Jesus Lizard, SexA ili Butthole Surfers, a drugi, odjavni, kratkim međuigrama basova Vladimira Martinova i Draganove staccato gitare opet sugerirajući da kompletna slika može imati i nastavak, barem kako su si tada ova četiri drugara zamišljali. Onaj glavni dio materijala (sveskupa iznosi nepunih 35 minuta) satkan je od uglavnom kratkih i direktnih pjesama što u prosjeku iznose oko 2 minute, baziraju se na klasičnom oldschool formatu u kome je riff s obaveznom solažom, kratki jezgrovit tekst, himničan refren i brzi tempo amblem prepoznatljivosti, ali i poneki upliv iz veće brzine u umjereniju poput pjesama "One vole da liče na dečake", "Ti si sve i ništa", a možda tada još nisu niti bili svijesni da će im i korištenje engleskog u "I want you for Ex-Cess army" (s violončelo melodijom "Ode radosti"!) i refrena frenetičnim ritmom nabijene "Babylon by bus" samo sezonu kasnije postati novi životni jezik.



Solidni praskovi hardcore punka su, bezuslovno "Zamorci '69" (samo 1.33) insinuirajući reference Dead Kennedys i The Exploited, uvodna "Sam protiv svih" (s gudačkim melodijama), dok je "Stranac u ogledalu" s 3 i pol minute već ona drugačija, tada netipična progressive-punk perspektiva u kojoj se nisu najstrukturnije snašli. Veliki dio ovih kompozicija su bile uigrane još iz srednjoškolskih vremena; 4 godine do dolaska kod Igora Borojevića (Studio O) koji ih je snimio i producirao za današnje uvjete i nije osobito efektan performans o kome se može pričati da je gitara bačena u pozadinu, nema potrebiti šus, mekana je ko' da je bila samo uštekana u miks-pult, no ovaj naknadni mastering ništa bolje ne vriska s današnjim suvremenim punk-hardcore elanom.Može propasti odprve kad ga čujete i nema ga potrebe veličati isto kao niti bezbroj zaboravljenih sličnih, mahom (ne)poznatih antiheroja iz vremena bivše Juge. Dokumentira i donekle zaokružuje onu priču koju mnogi nisu čuli, a svojevremeno, u datom trenutku je bila aktualna, no mahom pometena zbog građanskog rata. Osjeća se pozitivan stav tih turbulentnih vremena da Ex-Cess nisu bili niti za 'naše', a niti za 'protivnike' gledajući i promatrajući bujajući užas očima, ušima i senzorima neutralnih mladića koji su 1991. očekivali nastavak relativno fino sređenog socijalnog života što je na ovim prostorima posve nestao.

Danas bi se ovakvom materijalu štošta zamjeralo na produkcijskoj šupljikavosti, ali sam materijal, štof, odnosno pjesme i dostatno energična izvedba imaju vrstan potencijal koji točno vraća u to doba rasapa Jugoslavije kad se još koliko-toliko sanjarilo o boljem vremenu i o osiguranju života.

Naslovi: 1.Intro, 2.Sam protiv svih, 3.Tramvajljudi, 4.One vole da liče na dečake, 5.I want you for Ex-Cess army, 6.Zabava, 7.Babylon by bus, 8.Ti si sve i ništa, 9.Zamorci '69, 10.Stranac u ogledalu, 11.Monopol, 12.Velika ljubav, 13.Dijabolik, 14.Outro

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/06/2019