Nije ih bilo 2 i pol desetljeća, a sad se nakon odličnog povratka s albumom "Shadow of Fear" (2020) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30208 polovica Cabaret Voltaire, točnije Richard H. Kirk razbarušio kreativnim izdavaštvom koje bi moglo preći u hiperaktivnost. Prvo je mjesec dana nakon albuma realizirao EP "What's Going On" s tri pjesme s albuma, uz "What's going on", tamo su "The Power (of their knowledge)" i "Vasto" u originalnim verzijama, tja, čovjek bi pomislio da će ga dočekati neki remiksevi ili extended varijante, ali ništa od toga. Ajde, to je bio samo promo s 'hitovima'... ...da bi ovdje na 28 minuta dobili 3 sasvim nove pjesme, elem u minutaži koja bi već mnogima predstavljala 'album'. Sve to zgodno zvuči kao stilski nastavak odličnog albuma. Glazba je kao odrađena od mogućih otpadaka, nekakvih ostataka koji mu se nisu uklapali u koncept valjajući se po repetativnom techno/ trance EBM kalupu što za R.H.Kirka nije nikakva novina, još ponajmanje problem ako se samo sjetimo šta sve nije uz officijelne albume tokom 80-ih znao raditi i eksperimentirati s remix/ extended zahvatima stavljajući ih na B strane singlova ili zasebne EP-ije. Tada je to bilo zanimljivo popunjavanje artističkog dekora svako malo izlazeći iz okvira post-punka, synth/ electro-wavea, industriala, cold-wavea i inih subžanrova koje je ionako većinom osobno stvarao, međutim, danas to više nema dovoljnu snagu jer ovdje osim 3 instrumentalne kompozicije koje, uzgred rečeno i nemaju neku osobitost osim što su izrazito plesne, izuzimaju onaj najvitalniji faktor - angažiranost.



Kompozicije nemaju niti jedan adekvatan vokalni sample (na rijetkim mjestima to su samo semantičke cake bez značenja), ama baš ništa što bi upućivalo na taj neki stav mračnjaštva i kovitlanja prkosom ovim poludjelim svijetom kakav je prikazan na odličnom povratničkom albumu. "Shadow of funk" od čak 12 i pol minuta ugodno počinje režavim disonantama i čudno sklepanim plesnim afro ritmom podržavajući funk eskapade poput Talking Heads iz epohe "I zimbra" pretvorivši se u techno/ trance kome svako malo dodaje poneki prstohvat nafilanih efekata iz svojih elektronskih mašina - škripe, brundave zavijutke, gromovite ritmičke paradigme, igra se međuritmovima i nabacuje šta god mu padne na pamet bogato impregnirajući čitavu kulisu u kojoj ne manjka niti potisnutih synth harmonija, ali već nakon šeste minute kompozicija jednostavno pada u hipnotički zamor s repeticijama u kojima manjka baš upravo taj faktor: ili vokal ili neki govorni samplovi koji bi dočarali pravo stanje 'nečega'.



"Skinwalker" počinje laganim staccatima i nastavlja taj ritmički afro performans poigravajući se samplingom bez neke konkretne fabule radeći dugotrajan fade-in do prave eksplozije koja nikako da dođe ostavljajući slušatelja zakinutog za eruptivnost ako se mahnito lupanje ritam mašine od desetak sekundi može uopće nazvati erupcijom. I ova kompozicija je predugačka - 10 i pol minuta je previše, a konkretnosti baš i nema kakva bi se očekivala. U tom pogledu gro kompozicija s albuma je daleko adekvatnije osmišljena, tako da ovo služi tek samo kao dodatak kompletnoj stilskoj konfiguraciji. Jedina koliko-toliko konciznije uobličena jest završna "Billion dollar", ako ništa, barem je upola kraća - skoro 6 minuta aludirajući na distopijski dance podij psihodeličnim strukturama, no sve ove 3 kompozicije su sastavljene od jednih te istih fraza. Očito se pozabavio samo jednom temom koju niti kroz 3 razvučena i predugačka izbojka nije znao amortizirati i sabiti u jedno osim u elektronski funk-techno za underground fanove.

A o hiperaktivnosti još jedan dodatak: za mjesec ožujak već je najavljen novi EP "Dekadrone", a za travanj "BN9Drone". Valja se nadati konkretnijem angažmanu...

Naslovi: 1.Shadow of funk, 2.Skinwalker, 3.Billion dollar

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 28/02/2021