S ovim Švicarcima se nismo već jako dugo družili, još tamo od onog nastranog albuma "The Orchard Of Forking Paths" iz 2012. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14531 za Division Records na kome se i dalje nalaze. A od tada su realizirali drugi "To Deny Everything That's Mundane" (2015) za kojeg pojma nisam imao, te najavili razlaz premda su taman počeli graditi vlastiti studio. Ipak su se ponovno okupili: jedan su od raritetnijih bendova što ne mijenja postavu, a to se jako dobro uočava na ovome zrelom radu gdje su sva petorica podjednako uključeni u kreativne procese. Njihov iskonski sludge je i dalje metaliziran s post-hardcore/ post-metal začinima, ponešto s mathcoreom, a drugi dio albuma i s progressive zahvatima. Vrlo uspjela kombinacija tih nekoliko teških stilskih fahova mogla bi upaliti kod transžanrovskih fanova kojima nije dovoljan samo jedan kriterij, ovdje se uočava i disonantna kaotičnost hrskavih riffova u divljoj i neobuzdanoj glomaznosti već u uvodnoj "The impossibility of progress" s teškim udarcima i završnoj gitarskoj meditaciji. Jasno, ovakav iskusan sastav ima svakojakih idejnih rješenja poput "The walking clay" u čudovišnom metalic hardcoreu prožetim abrazivnim vokalom frontmena Yonni Chapatte i agresijom nastavljajući kroz neuravnoteženu "Causation failure" ispunjenu sporom težinom i mathcore manijakalnošću, dok je "Electric monks" nedvojbeni vrhunac s energičnim pljuskom i izmučenim refrenom bijesa i općenite srdžbe oko impresivnih podviga gromoglasno teških eksplozija individualne psihoze i unutarnje poremećenosti na granicama paranoje i šizofrenije.



Neke pjesme ponekad prizovu i melodičnije uglove odbijajući se u masivne zidove buke, primjerice u "Gently thinking", istini za volju, napucane i kompleksnim ekspanzijama neprekidno se busajući epskim praskovima, posebice u završnoj "Flash backward", ali tu postoji, osobito u tom drugom dijelu albuma namjeran paradoks da se bend ne dodvorava i ne trudi zadržati pozornost slušatelja na samo jedno-dva preslušavanja, već gradi strukture izlazeći iz agresije sa suptilnim nijansama lakoće i smirenosti, te se ponovno s groove-om vračajući u nju. Sve stvari imaju bogate lirske karaktere s katalogom povika, krikova, zapomaganja i urlika sa zlokobnim aspektima koji su često varljiva raspoloženja od čudnog optimizma, emotivnih posrtanja, do neskladnih i mrzovoljnih životnih preokupacija ispunjenih agonijama stvarajući gužvu i nered izazivajući grčeve i mučninu.

To jesu oni: album daje mnogo ideja onima koji pažljivo slušaju svjesni da glazba nije ovdje samo kao kulisa, već i da osvoji svojim post-metal/ hardcore pristupom s mnogo križanih izbojaka.

Naslovi: 1.The impossibility of progress, 2.The walking clay, 3.Causation failure, 4.Electric monks, 5.Gently thinking, 6.Dirk, my boy, 7.Flash backward

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/10/2021