Ima već jako puno godina otkako na ovim stranicama bješe recenzija ovog autora iz Đakova, a sada iz Osijeka. Tada se potpisivao u autorskom pogledu kao Vanja Gvozdanović, recenziran mu je album "Solitude" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20542 koncem 2014., a od tada se štošta izmjenilo u njegovom autorskom pristupu. Taman godinu i kusur kasnije, početkom 2016. promjenio je ime u Depressor i te sezone nafilao čak 7 izdanja! I potom urtnuo rad na punih 5 godina vrativši se povratničkim radom "Invoke the Evil Fullmoon in Frozen Light Under Infernal Wolf of Pagan Fog" ujesen 2021. od kada počinje novi serijal izbacivanja materijala, elem druga faza koju pečati i još jedna bitna novina. Do tada je imao 23 objavljena albuma (3 su kompilacije), pretpostavljam isključivo instrumentalnog karaktera jer ih nisam stigao preslušavati. Ne bih točno znao precizirati, ali čini mi se da je konačno propjevao u ovoj novoj fazi i to na jednoj zbirci obrada "Random Covers" koncem 2021. kada je obradio zaista neočekivanu listu izvođača poput Robbie Williamsa, Colonije, Craig Davida, Ivane Brkić, pa i Miroslava Škore! I bome, dobro mu stoji vokal. Pa što je čekao tako dugo...? Ako niste znali, možda zaboravili ili uopće ne znate jer je autor isuviše samozatajan bez ikakvog publiciteta, njegov osnovni stil je symphonic black metal, sve radi sam uz pomoć obaveznih gitara, odnosno analognih instrumenata s ponešto synthova temeljivši ritmove na kompjuterskim programima. Ovaj album "To See the World Asleep Again" mu je, koliko mi se čini, prvi pjevani autorski na engleskom jeziku, a ujedno i prvi u 2022. godini i sada... Dakako iznenađenje jerbo bi se pomislilo s obzirom na žanr kako će ovdje dočekati rasipanje s napadima na koješta u nihilističkom raspoloženju. Eh, ne, malo brus. Jasno, ovdje su ispoštovani svi standardi ukusno uređenog i aranžiranog black metala s povremenim izletima u atmosferičnost i ambijentalnost, dakle slojevita i uglavnom žestoka grmljavina nafilanih riffova, tremola, ponekih solaža, neizostavnih blastbeatova u konglomeratu s različitim ritmovima, ponešto polifonija, pa čak i kompleksnijih aranžmana, to jest, prepoznatljiv tradicionalan format dotjeranog i modernog blacka.



Ali Đizus, lirika ehej-hej? Kroz jezovite i opake vokalne grčeve ovdje u 7 pjevanih pjesama izbija nevjerojatna količina ezoterično-metafizičkih tekstova punih duhovnosti i jasnog obraćanja ka Bogu i Stvoritelju bez ikakvih religioznih paradigmi. Može se naslutiti i duh filozofskih rasprava i diskursa kao imaginacije u monolozima i dijalozima, meditacijama i različitim promišljanjima onkraj života i smrti, odnosno paralelnog univerzuma ovog svijeta kojeg živimo i vidimo. Njegova lirika je zakoračila dalje i dublje s puno strahopoštovanja povezivajući mitologiju i Stari Zavjet u ponekim pjesmama (recimo "Old, ancient, immortal") sa suvremenim zamkama civilizacije poput genetskog inženjeringa ("Return to God"), a kroz fabulu su raspršene i razasute spoznaje o materiji, energiji i općenitoj svrsi postojanja uključujući i kompromise pune zabluda i predrasuda. Uglavnom, lirika je teološko-metafizička, duhovna i svjetovna u pozitivnom aspektu, te je praktički sročena poput intelektualnog eseja filozofije i teologije s tek neznatnim sociološkim dodacima. U sve ovo se idealno uklapa završni, naslovni instrumental, ujedno i najdulja tema s kojom one stare poznavatelje njegovih ranijih radova podsjeća da je instrumentalizacija u pristupu i dalje prisutna, ali ovaj puta nije prioritet.

Dobrodošlo iznenađenje i osvježenje!

Naslovi: 1.Life for life, 2.Before the council, 3.Old, ancient, immortal, 4.A messenger of light, 5.Return to God, 6.Dead ones are no more, 7.The sun has set in slumber, 8.To see the world asleep again

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/07/2022