Kao da je "Zenit" (časopis) u učionici dok prolazimo pored Srednje škole iz čijeg dvorišta izlaze muškarci, u većini, koje susrijećem, a za sobom ostavljaju dozu optimizma jačeg i od onog u soliterima na Julinom brdu. Prilično smiren noise sa oštrim detaljima koji u određenim trenucima prelaze u neke signalne provokacije, ali u dobroj mjeri noise sa pretjerivanjima distorzijom. Može li u imaginarnom smislu čovjek koji drži džinovskog pauka za zadnje noge, a umjesto svoje paukove glave ima glavu žene da znači kašnjenje, upravo imam taj osjećaj dok čekam sam da počne žurka u obližnjem naselju, na plaži, a nema nikoga, da sam upravo ta scena sa profilne fotografije Spider Cradle bandcampa, miješaju se događaji u tom nastanku noise muzike kojih se slabo sjećam, ali već kad je pauk u priči, svirao je "Plavi Orkestar" na šetalištu i vjerovatno zgađen tim postojanjem sa profilne slike pokazao sam srednji prst bendu, jer je jedan od njih ranije čini mi se svirao u grupi sa imenom "Pauk", "Mumije Lažu" je odličan album, prilično dobar za to vrijeme, mada odslikava u dobroj mjeri nemoć koja će tek kasnije da se dogodi nakon svih ratova i čuda, prosto pojedinci su i u ovako nasilnim porodicama doživjeli jak teror u kojima su i sami sebi oduzimali život, ili forsirali svoj do kraja. U svakom slučaju nišan automatske puške koja ako se nađe u rukama tokom noći, u snovima, izaziva žestoke posljedice. Možda je ta imaginacija koju možemo viđeti na profilima "popularnih likova" koji snimaju te scene iz snova, opasne, do te mjere pojačavaju, u periodu svjesnosti, želju za tim krvoprolićem u koracima plaćenog "da ubije jednog".

ocjena albuma [1-10]: 5

edo žuđelović // 20/01/2023