Primjetili ste da su svi dosadašnji albumi ovog čudnovatog benda iz Rennesa nazvani s početnim slovom 'P'. Serija se nastavlja po osmi puta u deset godina karijere. Četiri EP-ija i četiri albuma. A druga stvar da se ovaj puta izbjegla onoliko količina smrada u lirskim metaforama. Pa ipak, Jungbluth još uvijek tu i tamo ne može izbjeći gnonjicu za zalijevanje zla, ocat u venama, pljuvačku magle, vlažni jezik na stopalima kuge..., no poetiku je, kao što nalaže sam naziv, orijentirao u vlastite preokupacije životnih aspekata oko plijena i predatora, kanibalizma i gladovanja, fundamentalnog kolapsa i nesvjesnih naznaka nadolazećeg izumiranja. Nezadovoljan, razjeban, frustriran, kritički konstruktivan s mnogo alegorija i insinuacija, razmatra svijet i okolinu oko sebe ostajući dosljedan mrmljanju i režanju na francuskom jeziku uz redovitu pratnju teških programiranih ritmova i stalne postave gitare, syntha i bas gitare, a ovaj puta najviše do sada u stilskom kolopletu, između ostalog, industrial-metala s obvezatnim sludge/ death/ black referencama. Može se pronaći i još nekih medikamenata poput coldwave pristupa u atmosferičnoj temi "Sang-vinaigre", starinskih Godflesh u "Les crocs limés", kombinacija synthwave/ shoegaze "Né pour trahir" gdje gostuje Cindy Sanchez (Liseux, Candélabre) s mekanim baršunastim vokalom kao protutežu vodećim grubostima ili pak, dašak čudovišno teškog post-punka "Portes d'ivoire" od 7 i pol minuta s kojekakvim zavijutcima gdje se može osjetiti i kašljanja u stilu Tony Iommija (sjetimo se "Sweet leaf") uz još jedno gostovanje Cédrica Toufoutija iz gothic/ doomovaca Hangman's Chair koji vokalno skreće u melankoličnije svjetlo.



Postavu je upotpunio i drugi gitarist Totouan Le Gal iz Epectase došao 2021.: sada su to pojačani slojevi post-industrial gothica između pristupačnog metala i ekstremnosti u smislu ritmičkog filma i nadrealizma što sve skupa dovodi do toga da bi gro fanova moglo odbaciti ovih 40-ak minuta kad zaori uvodna pjesma "À la racine", međutim cijeli spektar nije mnogo pobjegao od uobičajene estetike mučnih i nasilnih izvedbi s težnjoim ka modernizaciji i emotivno nabijenih uznemirenosti s puno hibridnih dodataka electro-alternative.

Ne treba biti baš najsigurniji da je ovo dovoljan intenzitet očekivanja s obzirom na raniije brutalne eksperimente, ovo je album za strpljive analize. Prvi puta teško sjeda, pa i drugi puta. Otkriva se postupno ako se pozna dosadašnji rad, kako god, Fange neprestano napreduju i stalno se mijenjaju u evoluiranju sa smislom i punim konceptom.

Naslovi: 1.À la racine, 2.Sang-vinaigre, 3.Les crocs limés, 4.Né pour trahir, 5.Enfers inoculés, 6.Portes d'ivoire, 7.Extrême onction

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/03/2023