Hipoteza je, barem po SF filmovima i pripadajućoj literaturi, da je putovanje svemirom uz adrenalinska uzbuđenja i opravdane strahove vrlo zajebano, nepredvidljivo i neizvjesno. Znanost ima svoje teorije, navodne egzaktne činjenice koje su valjane kao i Kolumbovo jaje, plan plovidbe prečacem u Indiju, elem, pravovaljane su dok se ne pokaže nešto sasvim drugo. Rečemo da su ovi Riječani (Marko Jurman - bubnjevi, Dražen Mežnarić - bas i Dubravko - gitara) imaginarno spojili i jedno i drugo. Nisam provjeravao da li je ovih 5 instrumentalnih kompozicija nazvanih po zvijezdama, planetima ili sazviježđima, ali omot aludira na galaktičke destinacije čudnih imena na kineskom i arapskom jeziku. Može biti. Zna se da su i Kinezi i Arapi odavno promatrali i proučavali svemir, te se bavili se astronomijom i ezoterijom, kako god, poslužilo je za inspirativnu glazbu doom/ post-metala s podosta neobičnih aranžmanskih zahvata. Omot prikazuje dotične kozmičke sfere, a na taj način su i poredane kompozicije insinuirajući putešestvije od jedne do druge u vrlo teškom i tromom stilu, čak na samom početku i prilično mučnom izdanju lijenih gitarskih disonanti s minimalističkim repeticijama gotovo u hipnotičkom transu pretvarajući klasičnu distorziju u auto-tune efekte s povremenim 'up & down' izbojcima i šaltanjem u minijaturna atmosferična staccata dinamički improvizirajući zadani lajtmotiv u uvodnoj temi "Tiãn Guãn (Tianguan)" koju posjećuje i vrlo lijepi središnji tremolo dočaravajući bajnost svemirskih prostranstva. Završni dio odlazi u nešto žešću baražu izbjegavši standardne krešende za finiš. Čak 40 sekundi uvodne fade-in distorzije najavljuje "XuˉXiù (XuXiu)" koja će podsjetiti na Moss, samo dakako, manjka morbidan screamo growl Olly Pearsona, no kompozicija pokazuje kompleksan pristup ubrzavši u drugu brzinu, pa se opet vrativši u najsporiju. Nepobitno jest da su ovo tehnički potkovani glazbenici koji koriste štošta toga iz obzora žanrova od doom do 'post' referenci tu i tamo skrenuvši i u senzibilan i atmosferičan post-rock staccatima u delayu, pa opet u kombinaciji s tremolima.



Vijugajući od teme do teme znaju se okušati i u eksperimentalnom blacku, primjerice kroz zgusnuti uvodni dio "Dùn Wán (DunWan)" koji po priloženoj kozmičkoj karti skreće ulijevo, no daljnji tijek se nastavlja u, hm, post-black maniru bez blastbeatova kojih apsolutno nema na čitavom zdanju. Drugi dio kompozicije je posve drugačiji, razdvojen pauzom od nekoliko sekundi isplovivši iz tromih minimalističkih staccata šireći space-melody tranziciju uz koju se može zamisliti Major Toma što ne promatra planet blue nego sasvim drugačiji dezen, moguće u kiši dijamanata i stalaktita. Slijedi "at-Tinnin (Etamin)", najdulja stvar od 10 i pol minuta s puno tehničkih math dijafragmi održavajući koegzistenciju blues frakcija ko' da se prolazi kroz mećavu meteorita i onda na polovici izbije progresija poput drugog dijela "War pigs" Black Sabbath, fakat, neobičan preobražaj aranžmana, a sve štima ko' urica s laganim ambijentalnim pasažima i povremenim 'catchy' solažama u okviru tromosti spontane improvizacije gdje se pazi na svaki detalj, čak i jedini urnebesniji, završni dio od tridesetak sekundi.



Da je ovo album za istinske sladokusce i diskofile u spomenutim žanrovima, može i stoner, psihodelični rock, math/ space-rock laganog tempa, predočava završna destinacija "al-Maysãn (Meissa)" kombinirajući post-rock s metalom, nježnim staccatima i uredno odabranim riffovima u dinamici približavanja konačnom odredištu sa senzibilnim ispadima ambijenata, 'pletenja' u delayu, podizanja tenzija ka furioznosti, prozračnim stilskim psycho minijaturama, ali nikako se ne može konstatirati da je ovo, premda vrlo trom rad, dosadan, a pogotovo neinventivan. Glazba, svirka, tehnički prikaz, a i produkcija Ognjena Kekanovića (OPP/PMC studio) je savršeno čista čak ponegdje stvarajući dojam da su korišteni programirani ritmovi. Sjetimo li se kakvu su katastrofu od produkcije imali Laufer, rani Let 3 i Majke, a o Hladnom Pivu da ne govorim, ovo je čisto da čišće ne može biti, što možda nekome smeta isto kao i bendovsko švrljanje s nekolicinom spomenutih žanrova.

Ovo je jako lijepi album za strpljivu i maštovitu audijenciju koja od metala ne očekuje horror, brutal, ekstremnost i 'core' užase. Kompozicije su maksimalno dotjerane, dostatno dugačke, da su kompresirane u kraće, recimo petominutne ficleke, ne bi valjalo, dobar dio fabule bi se sažeo u sličice od 2-3 tona, a baš je pravo bogatstvo Entropista da si dozvoljava romaneskno poigravanje disonantama i razvučenim dramaturškim figurama kojima drži napetost radnje u svakoj sekundi ovog impozantnog djela od 45 minuta.

Naslovi: 1.Tiãn Guãn (Tianguan), 2.XuˉXiù (XuXiu) 3.Dùn Wán (DunWan), 4.at-Tinnin (Etamin), 5.al-Maysãn (Meissa)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/03/2023