Da je Woody Allen jedan od najvećih Umjetnika filmske trake od njena izuma, znaju već i vrapci na grani. Kad kažem Umjetnik, time mislim da je on osoba koja i smišlja priče i piše scenarije i režira filmove, a nerijetko i glumi u njima. Osim toga, često piše i za kazalište, a objavljeno mu je i nekoliko knjiga s pričama. No, vjerojatno je manje poznato da je ovaj "najpoznatiji i najduhovitiji svjetski neurotik" i pasionirani svirač klarineta. On već godinama u jednom klubu u njegovom New Yorku, kojeg vrlo vrlo rijetko napušta, svira sa svojim bendom (anegdota kaže da je prilikom jedne dodjele Oscara odbio poziv za dolazak opravdanjem da tu večer ima koncert!).

I upravo je "Divlji blues" dokumetarac koji prikazuje Woodya s pratećim sastavom New Orleans Jazz Band na europskoj turneji. Film je relativno jednostavan u svojoj ideji - kamera prati Woodya po svuda, od ulice, preko hotelskih soba do večernjih nastupa, a brbljavi i intelektualni Woody je vrlo zahvalna osoba za tako nešto. Tako upoznajemo i njegovu osobnu stranu, koja i nije toliko drugačija od one na koju smo navikli gledajući ga u njegovim filmovima (iako on tvrdi suprotno); nervozna i neurozna osoba kojoj smeta sva ta medijska pažnja usmjerena njemu i koja želi samo svoj mir. Najbolji dijelovi filma su oni u kojima Woody komentira onako, više za sebe, a mikrofon/kamera to lovi. No, zabavljač kakav već jeste, preobrazbu čini čim stane na pozornicu i tada se čini da je onaj neurotik netko drugi. Uz njega tijekom putovanja su i njegova sestra i "ozloglašena" djevojka (odnosno pokćerka koju je usvojila njegova bivša, Mia Farrow) Soon Yi, koja vrlo dobro i strpljivo parira njegovom stalnom prigovaranju, što pridonosi još boljem razumijevanju njegove osobe.

Bilo bi nepravedno zapostaviti glazbenu stranu filma; dečki poprilično dobro sviraju jazz i užitak ih je slušati, a posebno je zanimljivo pratiti različite reakcije publike po različitim gradovima starog kontinenta. Vrhunac filma je zasigurno ručak s njegovim roditeljima koji kao da je izašao iz kakve njegove komedije: otac komentira gravure na brojnim nagradama koje je sin donio s putovanja po Europi, uopće ne mareći za njih same, a majka na pitanje da li ju smeta što hoda s Azijatkinjom, odgovara "Pa, bilo bi mi draže da si oženio kakvu lijepu Židovku!".

Svakom obožavatelju njegova lika i djela ne trebam ni napominjati kako mu film svesrdno preporučam!

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 19/10/2002