Sa nekim početnim zapletom tipa "što ako je kraj zapravo početak", "Wristcutters: A love story" govori o svijetu u kojeg dolaze samoubojice. Mjesto je to gdje je sve isto kao i u prijašnjem životu, samo gore. Zato i nema baš puno pokušaja (ponovnih) samoubojstava jer postoji opravdana bojazan da se nakon toga odlazi na još gore mjesto. Mi pratimo priču i život momka Zie (Patrick Fugit) koji se pokušava snaći u novonastaloj situaciji, a ja vam radije ne bi otkrivao niti malo daljnjeg sadržaja da vam ne smanjim užitak gledanja niti za mrvicu. Goran Dukić, domaćim filmofilima najpoznatiji kao režiser zapaženog studentskog, zapravokultnog, kratkometražnog filma "Mirta uči statistiku" (1991), koji u nas ima hordu "obožavatelja", je, što bi se reklo, naš dečko na njihovom terenu. Taj rođeni Zagrepčanac je eto, 15 godina nakon spomenute "Mirte" i niza godina proživljenih u Americi radeći sve i svašta, uspio snimiti svoj prvi dugometražni film i to u državi o kojoj mnogi sanjaju, ali eto samo neki dosanjaju. Taj road movie, snimljen prema kratkoj priči Izraelca Etgara Kereta naslova "Kneller's Happy Campers", je mene osobno oduševio, a da nisam jedini, svjedoči i masa pozitivnih kritika te filmskih nagrada na festivalima (Philadelphia, Seattle, Wisconsin, Motovun te sudjeovanje na Sundanceu).

"Pizzeriu Kamikaze", kako su film preveli u nas, krasi prekrasna fotografija (jebemti ako mi nije došlo da odmah zapičim u Ameriku, nabavim neki rabljeni auto i pređem barem pola države) Vanje Černjula (još jednog djeteta zagrebačkog asfalta koji kruh zarađuje preko bare), te fenomenalan soundtrack kojeg potpisuje Bobby Johnston, a koji osim njegovih skladbi napisanih za film, sadrži i još par odličnih komada Gogol Bordella, te recimo "Love Will Tear Us Apart" Joy Divisiona. Inače, samostalan soundtrack je biser skoro na razini filma, koji sadrži par pjesama neiskorištenih u filmu (ili ih ja barem nisam opazio) kao što su "She's Fallen In Love With A Monster Man" by Screaming Lord Sutch ili "Cry Myself To Sleep" od Del Shannona koja na naprosto prejednostavan način spaja veselu glazbicu američkih šezdesetih sa ultra tužnim tekstom.

Film uzdiže u visine, osim sjajne priče, i odlična glumačka postava u rasponu od prekokrašne Shannyn Sossamon, Patricka Fugita u glavnoj ulozi, te Shea Whighama kao prejebeno ultra kulerskog muzičara Eugenea (lik koji je napisan prema liku i djelu Dukićeva prijatelja, Ukrajinca Eugenea Hutza, najpoznatijeg kao vođe kultnih Gogol Bordello), a tu je i uvijek legendarni Tom Waits, kojem se uloga toliko svidjela kada je pročitao scenarij, da ju je odradio za gušt (čitaj: za minimalac). Sve skupa je toliko dobro spojeno i povezano, da sam uživao gledajući svaki kadar i svaku sekundu filma, kako to već dugo nisam!

"Wristcutters: A love story" iliti "Pizzeria Kamikaze", je film koji je na neki način toliko opsjednut i okružen smrću, a koji s druge strane toliko slavi život. Jer kakav god da nam je, ipak je bolji od alternative, čini se da je jedna od više poruka filma. Ali prepuštam vama samima da otkrijete svoju poruku…



Jedan od onih "malih" filmova, koji ne iskaču iz pašteta, ali koji time još više ostavljaju pozitivan dojam iznenađenja i oduševljenja. Živo me zanima što će Goran snimiti slijedeće, ako nastavi ovom kvalitetom, dobili smo sjajnog redatelja svjetskog kalibra!

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 25/03/2009