Brujači su sastav osnovan devedesetih, koji je dosad preživio nekoliko postava, manje-više ostao dosljedan svom zvuku te evoluirao kroz nekoliko faza do sadašnje inkarnacije, koja se sastoji od kreativne okosnice banda koju čine:

Mario Barišin - bas gitara, glas, loopovi, programiranje

Franjo glušac - električna i akustična gitara,

Viktor Krasnić - bubanj

Zvuk Brujača temelji se na plesnim ritmovima augmentiranim potmulim, brundajućim (brujajućim) basom, te kratkim, sinkopiranim i odsječnim gitarskim sekvencama s izletima u ambijentalno. Ukupan rezultat?

Stilski bi se glazba Brujača mogla okaraktererizirati kao Hard Disco, no svaka kategorizacija je nepotrebna, jer Brujači ne bježe ni od kojeg stila u svom stvaranju zabavne i na momente plesne glazbe lišene svake pretencioznosti i ukrasa.

Sadašnji članovi prošli su put svirajući u raznim i svakovrsnim bendovima (Trobecove krušne peći, Haustor, Viva Glorio, Cul-de-sac, Peach Pit, Lunar...), surađujući na više projekata. Kroz vrijeme su razvili zajedničku viziju glazbe koja je pomirila vlastite bučne korijene s potrebom stvaranja suvisle zvučne slike.

Glazba Brujača, s tekstovima koji na nadrealistički i pomalo ironijski način opisuju situacije od svakodnevnog bijega od stvarnosti do životnih stranputica, stvara jednu drukčiju sliku velegradskog života, s humorističkim odmakom od tzv. "urbanog" klišeja. S druge strane, Brujači ne bježe od klišeja, oni su sastavni dio njihovog zvuka.

(from: http://www.mtv.com.hr/artisti/brujaci)

Modern Delusion su relativno novi trojac koji nam dolazi iz Zagreba, grada "osuđenog na propast". Oformljeni prošle godine, sa svirkama su započeli tek krajem iste i iako tek friško pečeni, članovi su benda na našoj glazbenoj sceni sakupili već dovoljno iskustva, svirajući u zapaženim garažnim i punk'n'roll kolektivima poput The Babiesa, Dykemann Family, Welcomin' Committee In Flames kao i u hardcore benovima Daily Trash te Black Gust. Modern Delusion sam pak imao prilike uživo gledati na njihovom premijernom nastupu u Grey Roomu, zajedno sa američkim Nature Boys te domaćim prljavim snagama Divided Minds, kada su tek izbacili na svoj Bandcamp prve četiri demo pjesme, no isto tako sam nažalost propustio duplu promociju kazetnih izdanja koju su u Attacku pred par dana imali sa ManMachineom. Da, dobro ste pročitali - promocija izdanja audio kazete. Osamdesete su opet u điru, a ovo izdanje Modern Delusiona je izašlo pod izvršnom palicom našeg Doomtown dvojca. Za one koji možda nisu upoznati, Doomtown Records je naš zagrebački record label, koji sada već par godina pokriva izdavanje i booking gigova modernih punk izvođača prljavijeg zvuka sa područja čitave regije (ali i šire!), poput Lets GrowJaibo!, XAXAXA, Warsong, Nuclear Spring, Brat Pack, Catholic Guilt; ali i neka domaća izdanja kao što su ona Trobecovih Krušnih Peći, Black Gusta, Divided Mindsa i evo sada ovo Modern Delusiona. Svakako čekirajte njihovu distribuciju koja uključuje ploče, CDe, kazete i poneke zineove; od kojih treba spomenuti MRR izdanja, koja možete kupiti doslovno u vlastitom dvorištu.

Glazbeni izričaj MD-a mogli bi opisati kao mix post-punka sa garažnim i lo-fi zvukom, uz korištenje sintisajzera kao glavnog instrumenta u prenošenju svoje melankolično-sjetne atmosfere. Dvojac svoje stvaralaštvo izvodi preko dijalektike gitare i spomenutih sintisajzera, ali i preklapajućih muško-ženskih vokalnih dionica. Ako ćemo ulaziti u utjecaje, možemo osluhnuti utjecaj originalnih izvođača takvog synthpunk zvuka poput The Unitsa ili Screamersa, ali također i nekog modernijeg synthpunk garage zvuka poput Reatardovih Lost Sounds ili Angry Angles, posebno u pjesmama poput "Beauty Lies In The Eye" ili "Love of the Weird". Njihov stil nije nikako jednoznačan i jednostavan za opisati, ima tu i dosta minimalizma po uzoru na Urinalse, surealnih tema i Devo utjecaja u pjesmama poput "Human Experiment" i "My Life", ali i lo-fi garažera The Spits, posebno u vokalnom dijelu pjesme "Miss Name". Teme pjesama su okultno-bizarne situacije iz svakodnevnog života, koje govore o ljubavi prema čudnome, alijenaciji i dehumanizaciji na poslu ("Miss Name"); sve do retrospektivnog doživljaja prljavog i derutnog grada, u kojem se stvara očaj i cijela atmosfera propadanja ("Wasteland").

Upravo zadnje dvije spomenute stvari su osobni favoriti na ovoj kazeti, također izašle u obliku video isječaka koji nude prikaz socijalističkih crno-bijelih snimki grada Zagreba, jednoličnog ritma života i rada njegovih stanovnika, kako bi još više dočarali željenu melankoličnu atmosferu. Cijelo izdanje je dosta kompaktno napravljeno, nema prevelikog odudaranja s obzirom na kvalitetu između samih pjesama, tako da smatram kako ćete - ukoliko ste makar približan ljubitelj ovakvog zvuka - uživati u ovoj kazeti od početka do kraja. Modern Delusion su svakako jedna velika preporuka, te novo i vrlo interesantno izdanje na našoj sceni koje definitivno vrijedi pratiti i podržati u bliskoj budućnosti.

(from: http://kultivator.hr/modern-delusion-wasteland-cs-doomtown-records-2014/)

promo girl // 04/03/2014